Zavod za ortopediju i traumatologiju
obavijest
Nema novih obavijesti
Radno vrijeme i kontakti
|
Ortopedska ambulanta I Ortopedska ambulanta II Ambulanta za traumatologiju lokomotornog sustava |
Informacije
Telekonferencijska soba – “Ortopedija”
Pročelnik Zavoda za ortopediju i traumatologiju
prof. dr.sc. Saša Janković, dr.med.e-mail: ortopedija@kbsd.hr
Glavna sestra Zavoda za ortopediju i traumatologiju
V.D. Mirjana Samaržija, bacc. med. techn
telefon: 01/3712318
Tajnica Zavoda za ortopediju i traumatologiju
Nadica Ostović Levar, bacc. oec.
telefon: 01/3712313
telefaks: 01/3712312
| Odjel ortopedije | V.D. voditelja odjela | prof.dr.sc. Alan Ivković, dr.med. | ortopedija@kbsd.hr | 01 / 3712 313 |
Zavod danas
Zavod za ortopediju i traumatologiju ima suvremeno opremljenu operacijsku salu u kojoj se obavljaju artroplastike zglobova, kao i artroskopski zahvati. Postoji dugogodišnje iskustvo u ugradnji totalnih endoproteza kukova, koljena i nožnog zgloba, a u području artroskopskih zahvata u posljednjih nekoliko godina su u potpunosti usvojeni rekonstruktivni zahvati prednjih i stražnjih ukriženih sveza koljena, autolognim i kadaveričnim transplantatima.
Zahvaljujući visokoj kvaliteti i egzaktnom praćenju dostignuća iz tog područja, na našem Zavodu operiran je veliki broj vrhunskih prvoligaških i reprezentativnih igrača iz Hrvatske i inozemstva.
Iz područja infekcije kosti postignuti su značajni rezultati primjenom metode po Ilizarovu koju smo modificirali i usavršili, a primjenjujemo je i kod slučajeva gdje je potrebna veće produženje ekstremiteta.
Tijekom posljednjih nekoliko godina stalno se povećava broj zahvata tako da je 2004. godine izvršeno preko 1200 operacija. Obzirom na povećani pritisak bolesnika, a svega jedan operacijski stol bili smo primorani uvesti dvije smjene u operacijskoj dvorani tako da se redovito program odvija od 8,00 sati do 20,00 sati. Istovremeno i poliklinika koja obuhvaća opću ortopedsku ambulantu i ambulantu za osteoporozu radi prije i poslije podne.
Stručni rad na Zavodu obuhvaća konzervativno i operacijsko liječenje bolesti i ozljeda lokomotornog sustava te prirođenih i stečenih, posebice posttraumatskih deformacija lokomotornog sustava. Na prvom mjestu treba spomenuti rastući broj degenerativnih bolesti kuka i koljena kod starije populacije s posljedičnim porastom broja operacijskih zahvata u smislu totalne ili parcijalne zamjene zglobova endoprotezama. Povećan broj sportskih ozljeda koštano zglobnih struktura doveo je do povećanja artroskopskih rekonstruktivnih zahvata na ramenu (nestabilnost i ozljede rotatorne manžete ramena), koljenu (ozljede prednje i stražnje ukrižene sveze i ozljede meniskusa) itd.
Porast traumatskih i postraumatskih oštećenja lokomotornog sustava zahtijeva primjenu suvremene dijagnostičke i operacijske tehnike na pr. artroskopski kontrolirane osteosineteze intraartikularnih prijeloma u koljenu itd.
ARTROPLASTIKA
Postoji dugogodišnje iskustvo u ugradnji totalnih endoproteza kukova, koljena i nožnog zgloba. Kako kvalitetom usadaka tako i operativnom tehnikom stalno pratimo posljednja dostignuća svjetskih ustanova. Pomnim statističkim i kliničkim praćenjem naših bolesnika provjeravamo naše rezultate koji se kreću u svjetskim okvirima.
ARTROSKOPIJA
Zavod za ortopediju uveo je u svoj standardni repertoar operacijskih zahvata artroskopiju već 1987. godine. Artroskopija (arthros – zglob, scopein – gledati) je operativna tehnika kojom se mogu izvesti najrazličitiji zahvati na zglobovima i vanzglobnim prostorima. Karakterizirana je minimalnom kirurškom traumom, smanjenim vremenom trajanja hospitalizacije nakon koje slijedi izrazito brzi oporavak. Posljednjih godina predstavljen veliki broj novih artroskopskih operativnih tehnika, usavršene su stare artroskopske operacijske tehnike, što je kiruršku artroskopiju dovelo u red najučestalijih operacija u ortopedskim operacijskim salama.
Nema dijela lokomotornog aparata koji ne može biti artroskopiran, počev od koljena, preko ramena, laktova, ručnih zglobova, kukova, gornjeg nožnog zgloba, malih zglobova ruku i stopala, subskapularnog prostora do endoskopije vertebralnog kanala. Danas koristimo artroskopiju i u kirurgiji izvanzglobnih prostora, na pr. u kirurškom liječenju sindroma karpalnog kanala, Ahilove tetive, subakromijalnog prostora ramena, plantarnih fasciitisa itd. U tom smislu više ne odgovara naziv artroskopija već endoskopija sustava za kretanje. Na našem zavodu obavljaju se artroskopske operacije svih zglobova izuzev endoskopije vertebralnog kanala. Unazad 2 godine svakodnevno se obavlja najmanje 5-6 artroskopskih operacija. Najzastupljenije su operacije zgloba koljena, slijede operacije zgloba ramena i gornjeg nožnog zgloba. Iako u manjem broju, rade se i artroskopske operacije kuka, lakta i sl.
Koljenski zglob
- Artroskopsko odstranjenje ili šivanje meniska
Za spašavanje meniska predstavljene su mnoge tehnike meniskalne suture Kod nas je prihvaćena i uspješno se primjenjuje tehnika “ all inside” (sve unutra) koje predviđaju upotrebu standardnih artroskopskih pristupa i novih sustava, jednostavnih za šivanje meniska. - Problematika ukriženih sveza
Artroskopske metode rekonstrukcije prednje ukrižene sveze slijedeće su po zastupljenosti. Služimo se dvjema standardnim tehnikama koje su bazirane na upotrebi ili patelarnog ligamenta ili zajedničkih tetiva m. semitendinozusa i m. gracilisa, koje se nakon uzimanja presadaka, te pripreme tibijalnog i femoralnog tunela putem različitih metoda fiksacije učvrste u anatomskom položaju. U fiksaciji neoligamenta služimo se najnovijim resorbirajućim implantatima koji s vremenom budu zamijenjeni normalnom kosti i tako zapravo gotovo da ne ostavljaju trajne tragove zahvata, a ujedno omogućuju lakše revizijske zahvate. Revizijski zahvati nakon neuspjele rekonstrukcije prednje ukrižene sveze ili nakon rerupture također se ubrajaju u zahvate na našem odjelu. Navedeni su kudikamo teži od primarnih rekonstrukcija poradi potrebe za izborom novog transplantata te poradi mogućih osteoliza u području sredstava za fiksaciju. Navedeno rješavamo upotrebom kadaveričnih transplantata iz koštane banke. Kadaverične transplantate upotrebljavamo i kod kompleksnijih rekonstrukcija kao što je istovremena rekonstrukcija prednje i stražnje ukrižene sveze. Prošle godine obavili smo 6 takvih zahvata. Posljednji od takvih zahvata učinjen je metodom tzv. “double bundle” fiksacije stražnje ukrižene sveze (tj. fiksacije dva odvojena dijela stražnjeg ukriženog ligamenta). Uspjehu naših metoda svjedoče i poruke upućene našim liječnicima kao što je nedavno pristigla od jednog profesionalnog nogometaša kod kojega je učinjen navedeni zahvat: “danas sam odigrao prvu utakmicu za svoj klub”. Za uspjeh artroskopskih operacijskih zahvata na ukriženim svezama naročito se naglašava značenje postoperativne rehabilitacije, usmjerene na što brži oporavak te vraćanje u funkciju koljenskog zgloba. Sa istom započinjemo već prvi postoperativni dan na odjelu. - Problematika patelofemoralnog zgloba
Problematika patelofemoralnog zgloba čini i do 50% patologije koljenskog zgloba, a osobito nestabilnost patele. U te svrhe primjenjujemo “motorizirane instrumente” (brijanje ili shaving), mikrofrakture, mozaikplastiku, te u posljednje vrijeme transplantaciju in vitro uzgojene hrskavice. Izvode se autologne transplantacije zglobne hrskavice tzv. “notch” plastike. Kod nestabilnosti patele služimo se metodom lateralnog release-a (tehnika po Yamamoto-u)
Zglob ramena
Predstavljanja novog “oružja” za tretman endoartikularnih patologija koji svoju primjenu nalazi posebice u području zgloba ramena. Radi se o aparatima koji iskorištavaju radiovalove, kojima denaturiramo kolagena vlakna. Najmoderniji sistemi kojim se služimo, kao što je VAPR Mitek System, koriste se bipolarnim izvorom energije.
- Instabilitet ramena
Unazad dvije godine kod tretmana nestabilnog ramena na našem odjelu služimo se artroskopskim tehnikama. Uz pomoć posebno dizajniranih sidara u stanju smo rekonstruirati labrum ramenog zgloba, bilo da se radi o prednjoj ili stražnjoj luksaciji. Također smo u stanju artroskopski rekonstruirati hvatište tetive duge glave dvoglavog mišića nadlaktice (SLAP lezija). Izuzetno nizak stupanj reluksacija za sada prati takve zahvate. - Ruptura rotatorne manžete te problematika subakromijalnog prostora
Daljnji razvitak artroskopske tehnike na zglobu ramena doveo nas je do rekonstrukcije tetiva rotatorne manžete. Sve ono što je prije zahtjevalo kompleksne rezove u području ramena, sada na našem odjelu obavljamo artroskopski.
Gornji nožni zglob i zglob lakta
Osnovne tehnike opisane u prethodnom dijelu teksta primjenjujemo u kirurgiji zgloba lakta i gornjeg nožnog zgloba. Radi se o hrskavičnim artrotskim promjenama, sinovijalnoj patologiji, slobodnim zglobnim tijelima, rekonstrukcijama ligamenta (prednji talofibularni ligament gležnja), artrodeza kod posttraumatskih ili artrotskih komplikacija i slično.
Artroskopije u našoj ustanovi primijenjuju se i u ambulantnoj i jednodnevnoj kirurgiji od 2002. godine i to:
- ambulantne zahvate (artroskopske meniscektomije, shaving hrskavičnih defekata često asociranih sa perforacijama subhondralne kosti, resekcije sinovijalnih plika, odstranjenja slobodnih zglobnih tijela; dekompresije n.medijanusa i n. ulnarisa radi sindroma karpalnog i Guyonovog tunela i sl. i
- zahvate jednodnevne kirurgije (rekonstrukcije prednje i stražnje ukrižene sveze, kapsuloplastike ramena, rekonstrukcije tetiva rotatorne manžete, bursektomije i akromioplastike, toalete lakta i gornjeg nožnog zgloba i sl).
ostale informacije
Znanstvena i nastavna djelatnost, publicistika
Doc.dr.sc. Saša Janković je predavač na Katedri sportske medicine Kineziološkog fakulteta, te predavač na poslijediplomskom studiju sportske medicine Medicinskog fakulteta. Stručni rad: Liječnici ortopedskog odjela aktivno učestvuju na stručnim skupovima (kongresima, stručnim sastancima itd) u zemlji i inozemstvu (Montreal, Dubrovnik , Rovinj, Opatija, Barcelona, Nica itd).
Liječnici zavoda boravili su na stručnoj edukaciji na klinikama u (Limoges, Lyon, Milano, Genova, Varese, Lienz, Bologna, Hamburg, Paris, Boston itd.)
povijest zavoda
Naziv Ortopedija potječe od Nicolasa Andrya (1741) koji ga je stvorio od dvije grčke riječi: orthos-ravni i paidion-dijete. U naslovu svoje knjige Andry daje tumačenje – ortopedija ili umijeće profilakse i korekcije deformacija tijela u djece. Slika mladog, no deformiranog stabla u rastu, postala je simbol ortopedije.
Organizirani početak rada ortopedije u Hrvatskoj počinje nastojanjima dr Božidara Špišića (1879-1957) koji 1908. godine osniva svoj privatni Ortopedski zavod budući da vlada u Beču nije imala razumijevanja da se u nekoj od zagrebačkih bolnica osnuje ortopedski odjel. Špišićev zavod, prvi na slavenskom jugu, bio je okosnica i jezgra kasnije razgranate ortopedske službe u Hrvatskoj. Početkom I. svjetskog rata u bolnici Crvenog križa u Zagrebu Špišić osniva ortopedski odjel, a potom i samostalnu ortopedsku bolnicu s ortopedskim radionicama i invalidskom školom za radnu terapiju i profesionalnu rehabilitaciju. Po završetku rata godine 1918. Špišić seli bolnicu u prostor nedovršene zgrade Gradske ubožnicu na Svetom Duhu. Dana 15. prosinca 1922. godine Špišić nakon tri godine traženja dobiva privatnu docenturu i “venia legendi” iz ortopedije i time se na Medicinskom fakultetu popunjuje i Katedra iz ortopedije. Odmah započinje s predavanjima i praktičnim vježbama u bolnici na Sv. Duhu.
Od 1924. godine njegov je asistent dr Ferdo Grospić koji preuzima vodstvo bolnice kada prof. Špišić godine 1930. osniva Ortopedsku kliniku na Šalati. Početkom 1931. godine zgrada Zakladne bolnice na Jelačićevu trgu se zbog dotrajalosti ruši, a bolnica se „privremeno“ seli na lokaciju Sv. Duh. Ortopedska bolnica pretvorena je u ortopedski odjel Zakladne bolnice kojeg i dalje vodi prof.dr. Grospić. Invalidska škola je ukinuta, a ortopedske radionice su preseljene u prostor bivše ubožnice na Novoj Vesi.
Od 1930. godine formira Ferdo Grospić, aktivnu kiruršku ortopedsku školu u Zagrebu, dok se Špišićeva škola bavi pretežno konzervativnom ortopedijom i organizacijom ortopedske službe i rehabilitacije. Iz Špišićeve škole izašli su poznati ortopedi M.Petras, N.Carević, M.Meštrić, A.Manzoni, M.Horvat, Z.Šporn i S.Grobelnik. Sljedbenici Grospićeve aktivne agresivnije operativne škole i njegovi učenici bili su u ortopedskoj struci dobro poznati stručnjaci D.Vlašić, J.Savić, J.Weinberger, P.Franulović i V.Raženj, te mnogi drugi.
Prof. dr. Ferdo Grospić uvodi niz novih operacija osteosinteza kralježnice po Albeeju, ekskohleacije tuberkuloznih žarišta, periarterijsku simpatektomiju po Lericheu, plastiku kuka i lakta, operativne repozicije prirođeno isčašenih kukova u djece i drugo. Uvode se operacije meniska koljena (operira vrhunske europske nogometaše) te liječenje svježih i zanemarenih ozljeda.
Dolazi ratni period i II. svjetski rat sa posebno teškim zadacima za kirušku i ortopedsku struku. U bolnici se svi odjeli osim kirurgije i ortopedije svode na minimum ili privremeno ukidaju zbog prihvata ranjenika. Dr. Grospić ostaje šefom Ortopedskog odjela do 1946. godine, odnosno do odlaska na Ortopedsku kliniku Medicinskog fakulteta današnjeg KBC-a Zagreb.
Masovna ranjavanja i mutilacije, ostavljavljaju iza sebe velik broj ratnih invalida različitih vojski, kao i bolesnika sa tuberkulozom i poliomijelitisom, koji tijekom rata nisu mogli biti liječeni.
Nakon II svjetskog rata Špišić dobiva zadatak u bolnici “Sv. Duh” osnovati novi ortopedski odjel, a zatim na poticaj Ministarstva socijalne politike NRH i Dom za invalidnu djecu na Goljaku. Tako mu se ispunjava davna želja da organizira specijalnu ustanovu za dječju ortopediju s potpunom medicinskom, edukativnom i socijalnom rehabilitacijom, te tako dokaže svoju uvijek naglašenu ljubav i socijalnu brigu za invalidnu djecu. 1952. godine izdaje udžbenik iz ortopedije u kojem je iznio svoje bogato ortopedsko iskustvo. U predgovoru je napisao: “U mome radu vodila me uvijek ljubav prema ortopedskoj znanosti. Tu sam ljubav nastojao presadaiti u srca svojih asistenata, đaka i sestara, jer sam znao, da se bez ljubavi ne može pomoći ortopedskom bolesniku.”
Od 1946. godine rukovodstvo Ortopedskog odjela preuzima prim.dr. Nikola Pravdica u sklopu kojeg djeluje Odjel za osteoartikularnu tuberkulozu na čelu sa prim M.Delićem. Zajedno objavljuju mnoge stručne radove, monografije i knjige. Suradnici su Ortopedske klinike Medicinskog fakulteta, gdje sudjeluju u nastavnim programima, a odvija se i nastava za specijalizanate iz ortopedije drugih ustanova. Za vremena Pravdice i Delića aktivnost ortopedije više je orijentirana konzervativnom liječenju te se godišnje izvodi svega oko 250 operativnih zahvata. Eradikacijom koštane tuberkuloze prestaje potreba za odjelom za osteoartikularnu tuberkulozu te se Ortopedski odjel smanjuje na 70 kreveta, a prostor prepušta Ginekološko porođajnom odjelu.
Odlaskom prim. Pravdice u mirovinu 1970. god. vodstvo Ortopedskog odjela preuzima prof. dr. Josip Zergollern. Nažalost 1971. godine dolazi do dodatnog smanjenja krevetnog kapaciteta stacionara za čitavo “južno krilo” u korist ginekološko porođajne službe te se odjel smanjuje na 36 kreveta. U početku sa svega 2 specijalista, broj liječnika se ipak povećava na 4 specijalista i 2 specijalizanta a operativni program raste na oko 400 zahvata. Uvode se suvremene biološke korektivne operacije i parcijalna artroplastika kukova.
Godine 1973. uvodi se redovita nastava za studente Defektološkog fakulteta, a od 1974. godine uvode se i vježbe i predavanja za studente Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sve do odlaska prof. Zergollerna u mirovinu 1987. godine.
Od 1976. godine dolaskom dr. Gluhinića znatno se povećava broj operativnih zahvata sa uvođenjem totalne artroplastike kukova i koljena te nožnih zglobova. Nabavkom potrebne opreme 1987. godine započinje se sa artroskopskim zahvatima na koljenu.
Iste godine Prim.dr. Vid Žitković preuzima mjesto predstojnika Odjela. Zalaganjem prvenstveno liječnika ali i ostalih zdravstvenih djelatnika Odjela 1988/1989. izvršila se cjelovita rekonstrukcija Odjela te se velike deseterokrevetne sobe pretvaraju u trokrevetne sa pratećim sanitarnim čvorom, kupaonicama i garderobama. Na žalost jedan dio soba ipak ostaje četverokrevetnih. Administrativni dio Odjela i sobe liječnika sele se u adaptirano potkrovlje.
Tijekom rukovođenja prof. Zergollerna i prim. Žitkovića u nekoliko navrata vršene su i rekonstrukcije operacijske sale dok na žalost pitanje prostora polikliničke službe i njezinih skučenih prostora nije riješeno niti do danas.
Odlaskom prim. Žitkovića u mirovinu 1992. godine predstojnik Zavoda za ortopediju postaje prim. dr. Miroslav Gluhinić koji tu funkciju obnaša do danas.
Tijekom trajanja Domovinskog rata zbog rada u Glavnom sanitetskom stožeru RH i obavljanja funkcije tajnika Ministarstva zdravstva prim. Gluhinića zamijenjuje mr.sc.dr. Vladimir Hohnjec. Zbog znatno povećanog obujma i složenosti operacijskih zahvata koji zahtijevaju maksimalnu sterilnost i aseptičan rad ponovno se preuređuje operacijska sala 2003. godine.