Telekonferencijska soba – “– Kardiologija”

Pročelnica Zavoda za bolesti srca i krvnih žila

• Prof.dr.sc. Jozica Šikić, dr.med.
  specijalistica interne medicine i kardiologije

Glavna sestra Zavoda za bolesti srca i krvnih žila

• Dorotea Bedeničić, bacc.med.tech.

telefon: + 385 1 3712220
telefaks: +385 1 3712112
email: kardiologija@kbsd.hr

Odjel za bolesti krvnih žila, invanzivnu i intervencijsku kardiologiju

Voditelj Odjel za bolesti krvnih žila, invanzivnu i intervencijsku kardiologiju

• Prof.dr.sc. Jozica Šikić, dr.med.
  specijalistica interne medicine i kardiologije

v.d. Glavne sestre Odjela za bolesti krvnih žila, invanzivnu i intervencijsku kardiologiju

• Zdenka Brletić, bacc.med.techn.
  telefon: + 385 1 3712112

Odjel za zatajivanje srca i bolesti srčanih zalistaka

Voditelj Odjela za zatajivanje srca i bolesti srčanih zalistaka

• Prof.dr.sc. Edvard Galić, prim.dr.med.
  specijalist interne medicine i kardiologije

Glavna sestra Odjela za zatajivanje srca i bolesti srčanih zalistaka

• Anita Solomun, bacc.med.techn.
  telefon: + 385 1 3712244

Odjel za intenzivno kardiološko liječenje i aritmije

v.d. Voditeljice Odjela za intenzivno kardiološki liječenje i aritmije

• prof.prim.dr.sc. Jasna Čerkez Habek, dr.med.
  specijalistica interne medicine i kardiologije

v.d. Glavne sestre Odjela za intenzivno kardiološko liječenje i aritmije

• Josipa Vugrić, bacc.med.techn.
  telefon: + 385 1 3712248

Voditelj Poliklinike zavoda za bolesti srca i krvnih žila

• Doc..dr.sc. Dean Strinić, dr. med.
  specijalist interne medicine i kardiologije

Glavna sestra Poliklinike Zavoda za bolesti srca i krvnih žila

• Ivana Pinek, bacc.med.techn.
  telefon: +385 1 3712126

Liječnici:

• Prof.prim.dr.sc. Jasna Čerkez Habek, dr.med.
  specijalistica interne medicine i kardiologije
• Doc.dr.sc. Dean Strinić, dr.med.
  specijalist interne medicine i kardiologije
• prim. Petar Pekić, dr.med.
  specijalist interne medicine i kardiologije
• Ines Zadro Kordić, dr. med.
  specijalistica kardiologije
•  Ognjen Čančarević, dr.med.
  specijalist interne medicine i kardiologije
• Ante Pašalić, dr.med.
  specijalistica kardiologije
• dr.sc. Tea Friščić, dr.med.
  specijalistica kardiologije
• Marko Perčić, dr.med.
  specijalist kardiologije
• Zrinka Planinić, dr.med.
  specijalistica kardiologije
• Petar Bešlić, dr.med.
  specijalist kardiologije

Liječnici na specijalizaciji iz kardiologije:

KARDIOLOŠKA AMBULANTA

U sklopu Zavoda za kardiovaskularne bolesti djeluje kardiološka ambulanta.

 

AMBULANTA ZA KONTROLU I PROGRAMIRANJE ELEKTROSTIMULATORA SRCA

U sklopu Zavoda za kardiovaskularne bolesti djeluje ambulanta za kontrolu i programiranje elektrostimulatora srca.

ULTRAZVUK SRCA

EKG LABORATORIJ

ERGOMETRIJA

TILT TABLE TEST

1. Permanentna 24-satna služba za akutni infarkt miokarda
2. Elektivne perkutane koronarne intervencije sa implantacijom stenta
3. Implantacija trajnih i privremenih elektrostimulatora:
   – Antibradikardijskih jedno i dvokomornih te single-lead VDD
   – Antitahikardijskih (Automatskih kardioverter defibrilatora (ICD)
   – Biventrikulskih elektrostimulatora za resinhronizacijsku terapiju (CRT)
4. Holter-monitoring EKG
5. Holter-monitoring RR
6. Ergometrija na sagu i na bicikl-ergometru
7. Tilt table test
8. UZ srca: transtorakalni i transezofagealni
9. Stres ehokardiografija
10. Color Doppler krvnih žila ekstremiteta
11. Kardiološke ambulante
12. Konzilijarna služba

1. OPĆE INFORMACIJE BOLESNICIMAAJMALINSKI TEST
2. DIPIRIDAMOLSKI TEST
3. DOBUTAMIN ATROPIN STRES EHO TEST
4. ELEKTROKONVERZIJA
5. ERGOMETRIJAKORONAROGRAFIJAPERIKARDIOCENTEZAPERKUTANA KORONARNA INTERVENCIJA S UGRADNJOM STENTATRANSEZOFAGEALNI ULTRAZVUK SRCAUGRADNJA (IMPLANTACIJA) PRIVREMENOG SRČANOG ELEKTROSTIMULATORA (PACEMAKERA)UGRADNJA (IMPLANTACIJA) TRAJNOG SRČANOG ELEKTROSTIMULATORA (PACEMAKERA)TILT TABLE TESTOPĆE INFORMACIJE BOLESNICIMAPoštovani,Želimo Vam uspješno liječenje na Zavodu za kardiovaskularne bolesti Kliničke bolnice „Sveti Duh“ i što ugodniji boravak. Slijedeće informacije su napisane kako biste se bolje upoznali s redom i pravilima Zavoda.GDJE SE NALAZITE I KAKO PRISTUPITI BOLNICI ?
   Klinička bolnica „Sveti Duh“ nalazi se na zapadnom dijelu grada Zagreba. Iz centra grada i s Glavnog kolodvora k njoj voze tramvaji 2, 6 i 11. S autobusnog stajališta na Črnomercu, kod tramvajskog okretišta, u pravcu bolnice voze autobusi LINIJE 128 (Črnomerec-Lukšić).ADRESA BOLNICE
   Klinička bolnica „Sveti Duh“
   Zavod za kardiovaskularne bolesti
   Sveti Duh 64, 10 000 Zagreb
   Telefon: 01/ 3712 220 Fax: 01/ 3712 112VAŽNIJI KUĆNI BROJEVI TELEFONA
   Pročelnik Zavoda: 01/ 3712 221
   Glavna sestra Zavoda: 01/ 3712 220MEDICINSKA SKRB. O Vašem zdravstvenom stanju brinu se pročelnik Zavoda, voditelj odjela, Vaš liječnik ordinarijus i medicinske sestre. O zdravstvenom stanju, pretragama koje morate učiniti i načinu liječenja raspravljaju pročelnica Zavoda s voditeljima odjela i liječnikom ordinarijusom te glavnom sestrom Zavoda i glavnim sestrama odjela svakog dana na jutarnjem sastanku Zavoda od 7:45 do 8:15. Od 15:30 do 7:30 o Vama se brine dežurna služba s dežurnim liječnikom na čelu i medicinskim sestrama u smjeni. Imate pravo biti redovno obavještavani od liječnika o planiranim pretragama kao i o njihovim rezultatima. Svakog dana Vaš liječnik-ordinarijus će Vas obići za vrijeme jutarnje vizite. I sve što je važno za Vaše liječenje morate reći njemu. Poslijepodne će Vas obići dežurni liječnik koji je zadužen samo za novonastale probleme i hitne intervencije. Jednom tjedno će Vas posjetiti veća grupa liječnika na čelu s pročelnikom i glavnom sestrom Zavoda u takozvanoj Velikoj viziti. Sva svoja opažanja i eventualne primjedbe možete reći tada.OPĆA PRAVILA. Pri prijemu u bolnicu molimo Vas da predočite svoju medicinsku dokumentaciju (uputnicu za bolničko liječenje, zdravstvenu iskaznicu, povijest bolesti i svu medicinsku dokumentaciju). Radi Vašeg što učinkovitijeg liječenja poštujte odredbe i savjete liječnika kako u svezi Vašeg načina mirovanja i dopuštene aktivnosti tako i Vašeg redovnog uzimanja terapije. Ne uzimajte druge lijekove bez konzultacije s liječnikom. Poštujte uputstva medicinskih sestara koje vode neposrednu brigu za poštivanje odredbi liječnika i za Vašu zdravstvenu njegu. One se s ljubavlju i iskustvom brinu za Vas. Ne uzimajte donešenu hranu bez konzultacije s medicinskom sestrom. Pušenje i uzimanje alkohola u bolnici je strogo zabranjeno. Novac i druge vrijedne stvari ne ostavljajte u bolesničkoj sobi, jer u slučaju nestanka istih ne odgovaramo. Bolesnici koji namjerno oštete imovinu bolnice biti će obavezni nadoknaditi štetu.INFORMACIJE O VAŠEM ZDRAVSTVENOM STANJU. Informacije o Vašem zdravstvenom stanju liječnik ordinarijus daje Vama za vrijeme jutarnje vizite. Vašoj obitelji ili skrbnicima, prema Vašem odobrenju, informacije daju pročelnik zavoda, voditelj odjela ili liječnik-ordinarijus u vrijeme koje je za to predviđeno: 11:00 do 12:00 sati. Nitko drugi nije ovlašten davati informacije o zdravstvenom stanju. Zabranjeno je davati informacije telefonskim putem.POSJETE BOLESNICIMA. Dopuštene su posjete svaki dan između 16 i 17 sati. Nedjeljom i praznikom od 11 do 12 sati te od 16 do 17 sati. Posjete izvan navedenog vremena nisu moguće. U periodima epidemija zaraznih bolesti može doći do potpune zabrane posjeta.SMJEŠTAJ. Bolesnici se razmještaju po odjelima i sobama prema prirodi bolesti i specifičnostima odjela.
   U SVAKOM TRENUTNKU, PREMA POTREBAMA VAŠE SKRBU I SLUŽBE MOŽETE BITI PREMJEŠTENI U NEKU DRUGU SOBU. Ukoliko imate posebne potrebe vezane za smještaj u jednokrevetnoj sobi s vlastitim sanitarnim čvorom i ostalim pomagalima, javite se glavnoj sestri Zavoda Dorotei Bedeničić.

   OTPUST IZ BOLNICE. Po završetku liječenja bit ćete otpušteni s odjela s otpusnim pismom. Konačne informacije o Vašem zdravstvenom stanju možete dobiti od liječnika-ordinarijusa, a po potrebi i od voditelja odjela ili pročelnika Zavoda. U posebnim slučajevima dobit ćete samo otpusnicu, a otpusno pismo i svu potrebnu dokumentaciju primit ćete poštom nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice.

   SLOBODAN IZBOR LIJEČNIKA NAKON OTPUSTA IZ BOLNICE. Svaki bolesnik koji je liječen na ovom Zavodu ima pravo birati liječnika koji će voditi medicinsku skrb nakon otpusta iz bolnice. To može, ali ne mora biti liječnik-ordinarijus koji je neposredno vodio brigu o Vama za vrijeme Vašeg boravka na Zavodu. Nakon dogovora s izabranim liječnikom kardiologom možete se naručiti na kontrolu u njegovu kardiološku ambulantu.

   VJERSKE I DUHOVNE POTREBE. Svaki bolesnik može pozvati vjerskog službenika vjerske zajednice kojoj pripada. Posebne zahtjeve u prehrani također je moguće uskladiti vjerskim odredbama. Liječnici ili medicinske sestre Vašu će želju proslijediti vjerskom službeniku. Svećenik Rimokatoličke Crkve stoji uvijek na raspolaganju svim bolesnicima, a Svete mise se održavaju u kapelici blažene djevice Marije svakog utorka i četvrtka u 6:30 sati, a nedjeljom i blagdanom u 8:00 sati.

   TELEFON, TISAK, BANKA. Svaki bolesnik, po odobrenju liječnika, može donijeti svoj mobilni telefon. Telefonska govornica i Tisak nalaze se u prizemlju zgrade, kao i poslovnica Privredne banke. Korištenje TV prijemnika tijekom boravka na Zavodu možete naručiti na broj 098 192 8681.

   Vaše pohvale i primjedbe na rad kao i sugestije za poboljšanja bit će nam dragocjeni poticaj za daljnja poboljšanja.

   povratak na vrh stranice

   ---

   AJMALINSKI TEST

   Zašto se radi?
   Ovom pretragom nastojimo ustanoviti jeste li u opasnosti od nastupa po život opasne aritmije, tzv. ventrikularne tahikardije.

   Kako se provodi?
   Test se izvodi tako da se primijeni lijek koji inače služi za liječenje aritmija, a u osoba koji imaju sklonost razvoju ventrikularne tahikardije zbog nasljednog poremećaja zvanog Brugada sindrom, ovaj lijek dovodi do EKG-skih promjena koje otkrivaju prikriveni poremećaj.

   Moguće komplikacije:
   Moguće je da lijek i izazove spomenutu po život opasnu aritmiju, no korist je veća od potencijalne štete jer se test izvodi u kontroliranim uvjetima, s mogućnošću neposredne liječničke intervencije, što dakako ne postoji u svakodnevnom životu gdje se aritmija može pojavitit nenadano i gdje može biti smrtonosna.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

    

   povratak na vrh stranice

   ---

   DIPIRIDAMOLSKI TEST

   Zašto se radi?
   Predstojećom pretragom nastojimo utvrditi dijagnozu i težinu Vaše bolesti, jer dosadašnje metode u tome nisu uspjele. Za procijenu opskrbljenosti Vašeg srčanog mišića arterijskom krvlju, koristit će se lijek koji proširuje krvne žile, i to u većoj mjeri zdrave nego bolesne, pa nastaje smanjenje opskrbljenosti kisikom dijela srčanog mišića koji hrani bolesna žila, što se uočava u ultrazvučnom nalazu, elektrokardiogramu a i moguće bolovima u prsištu.

   Kako se provodi?
   Pretraga se izvodi uz praćenje rada srca ultrazvukom i elektrokardiogramom, te uz serijska mjerenja arterijskog tlaka. Lijek se primjenjuju preko vene, s rastućim dozama.

   Moguće komplikacije:
   Normalno se pojavljuje ubrzani rad srca i osjećaj lupanja srca, a može doći do sniženja arterijskog tlaka, glavobolje, vručine i crvenila lica.
   U okviru izazivanja nedostatka kisika u srčanom mišiću može nastupiti spomenuta bol u prsima pa i srčani udar, popuštanje srca i ozbiljni poremećaji srčanog ritma.
   Za slučaj bilo koje komplikacije prisutna je dakako stručna ekipa s potrebnom opremom i lijekovima da se zdravstveno stanje normalizira. Kako god, s obzirom da rizik u ovom načinu liječenja postoji, nužan je Vaš potpis na ovaj pristanak. Sva pitanja možete postaviti liječniku kojem potpisujete pristanak.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   DOBUTAMIN ATROPIN STRES EHO TEST

   Zašto se radi?
   Predstojećom pretragom nastojimo utvrditi dijagnozu i težinu Vaše bolesti, jer dosadašnje metode u tome nisu uspjele. Za procijenu opskrbljenosti Vašeg srčanog mišića arterijskom krvlju, koristit će se lijek koji pojačava rad Vašeg srca, a po potrebi i dodatni lijek koji ubrzava rad srca.

   Kako se provodi?
   Pretraga se izvodi uz praćenje rada srca ultrazvukom i elektrokardiogramom, te uz serijska mjerenja arterijskog tlaka. Lijekovi se primjenjuju preko vene, s rastućim dozama svakih 3 minute.

   Moguće komplikacije:
   Normalno se pojavljuje ubrzani rad srca i osjećaj lupanja i pojačanog rada srca, porast tlaka, osjećaj kao da se kosa nakostriješi, trnjenje po glavi i tijelu, blaga drhtavica. Mogući neželjeni učinci lijekova koje primjenjujemo su i glavobolja i mučnina, nedostatak zraka i bol u prsima, sniženje tlaka, a i srčane aritmije, do ubrzanog rada pa i treperenja klijetki.
   Za slučaj bilo koje komplikacije prisutna je dakako stručna ekipa s potrebnom opremom i lijekovima da se zdravstveno stanje normalizira. Kako god, s obzirom da rizik u ovom načinu liječenja postoji, nužan je Vaš potpis na ovaj pristanak. Sva pitanja možete postaviti liječniku kojem potpisujete pristanak.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   ELEKTROKONVERZIJA

   Zašto se radi?
   Predstojećom intervencijom nastojimo prekinuti aritmiju koju imate na taj način da kroz srce propustimo električnu struju u snazi koja ne bi smjela naškoditi tkivima.

   Kako se provodi?
   Intervencija se izvodi u jedinici intenzivne kardiološke skrbi gdje se sada nalazite. Izvodi na taj način da Vas blago anesteziramo lijekom za kratkotrajnu opću anesteziju kako ne bi bili svjesni nelagode koju intervencija izaziva. Uređaj za izvođenje intervencije se pripremi na način odašiljanja energije usklađen s impulsima Vašeg srca da se smanji mogućnost nastupa pogibeljne aritmije. Ručice uređaja i Vaše prsište se premaže gelom koji omogućava puni kontakt i bolju provodljivost da ne dođe do opeklina. Ručice se pritisnu na prsište i izvrši se kontrolirana isporuka električne energije. Cijelo se vrijeme prije i poslije intervencije prate svi životni znaci, pa i nakon Vašeg buđenja iz narkoze ostajete još neko vrijeme na kontinuiranom praćenju rada srca.

   Moguće komplikacije:
   Moguće neželjene posljedice su nastanak srčanog zastoja, nova aritmija, moguć i ubrzan rad klijetki pa i treperenje klijetki. Osim toga moguće su posljedice anestezije; lokalna bol kod davanja anestezije, sniženje tlaka i prestanak disanja tijekom anestezije, smetenost i dezorijentiranost kod buđenja, kao i drhtavica, glavobolja, mučnina i povraćanje, pa i osjećaj euforije. Moguća je i naknadna tromboza krvne žile. Za slučaj bilo koje komplikacije prisutna je dakako stručna ekipa s potrebnom opremom i lijekovima da se zdravstveno stanje normalizira. Kako god, s obzirom da rizik u ovom načinu liječenja postoji, nužan je Vaš potpis na ovaj pristanak. Sva pitanja možete postaviti liječniku kojem potpisujete pristanak.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   ERGOMETRIJA

   Zašto se radi?

   Ergometrija je metoda pomoću koje se potvrđuje sumnja na anginu pektoris (suženja krvnih žila srca).

    

   Kako se provodi?

   Pacijent se podvrgava testu opterećenja, tako da hoda na traci ili vozi bicikl, dok mu se istovremeno prati elektrokardiogram, srčana frekvencija i krvni tlak. Ukoliko postoji suženje krvnih žila srca pojavit će se promjene u EKG-u i bolovi u prsima, što je dokaz postajanja bolesnog stanja srca.

    

   Moguće komplikacije:

   Nesvjestica
   Zaduha
   Srčani udar
   Aritmija koja zahtjeva hitni elektrošok
   Smrt

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   Prije učinjene ergometrije potrebno je obaviti pregled kardiologa pretrage: holter EKG-a i UZV srca te priložiti svu raniju medicinsku dokumentaciju.

   povratak na vrh stranice

   ---

   KORONAROGRAFIJA

   Zašto se radi?
   Koronarografija je metoda pomoću koje se prikazuje struktura krvnih  žila u srcu koje opskrbljuju srčani mišić krvlju. Ona se radi da se nađe točno mjesto suženja i donese odluka o tome da li treba liječiti putem aortokoronarnog premoštenja (by-pass operacija), ugradnjom mrežica u obliku cijevi (stentova) u krvnu žilu srca, da li je  moguće samo liječenje lijekovima ili su krvne žile srca neoštećene.

   Kako se provodi?
   Koronarografija se provodi u operacionoj sali koja se naziva angiosala, uz sve mjere sterilnosti. Bolesnik je u lokalnoj anesteziji, pri punoj svijesti tijekom cijelog zahvata. Dugačka cijevčica, zvana kateter uvodi se preko prepona ili kroz ruku u pulzirajuću krvnu žilu (arteriju) i pod kontrolom rentgena vodi do srca i krvanih žila koje ga opskrbljuju. Uštrcava se kontrastno sredstvo u krvnu žilu koja se slika rentegen-aparatom iz različitih pozicija. Zahvat traje od pola sata do sat, ako nema nepredviđenih poteškoća.
   Nakon koronarografije potrebno je mirovanje. Na ubodnoj rani treba se pritiskom (kompresijom) zaustaviti krvarenje, a nakon toga držati kompresivni zavoj još 24-sata, ukoliko liječnik ne odredi da to može biti kraće.

   Moguće komplikacije:
   Hematomi, krvni podlijevi na ubodnom mjestu, koji se povlaće poslije nekoliko tjedana.
   Pseudoaneurizme i arteriovenski spojevi nastali na ubodnom mjestu, koje mogu zahtjevati i kirurški tretman.
   Stvaranje ugrušaka na ubodnom mjestu.
   Retroperitonealno krvarenje.
   Alergijske reakcija, uključujući i anafilaktički šok, na kontrastno sredstvo.
   Kontrastna nefropatija (bubrežna bolest izazvana kontrastnim sredstvom.
   Cerebralni vaskularni incident (moždani udar).
   Potreba za hitnim kardiokirurškim zahvatom zbog krvarenja u srcu.
   Poremećaji srčanog ritma, koji mogu zahtjevati hitni elektrošok.
   Smrtni ishod u slučajevima odcjepljenja bolesnog plaka od podloge, izazvanog kontrastnim mlazom.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   PERIKARDIOCENTEZA

   Zašto se radi?
   Predstojećom intervencijom nastojimo
   – dobiti sadržaj tekućine iz Vašeg osrčja da bi postavili dijagnozu Vaše bolesti
   – ukloniti tekućinu iz Vašeg osrčja, jer Vas njena količina životno ugrožava.

   Kako se provodi?
   Intervencija se izvodi u jedinici intenzivne kardiološke skrbi gdje se sada nalazite. Izvodi se pod sterilnim uvjetima, nakon ultrazvučnog pregleda i definiranja veličine izljeva u osrčju. U žličici ispod prsne kosti dobit ćete injekciju lokalnog anestetika da ne bi bilo bolova tijekom intervencije. Nožičem se potom napravi mali rez na koži i onda iglom prolazi do osrčja i kroz osrčje. Kad se dobije tekućina iz osrčaja, uvede se žičica koja služi za uvođenje šire cijevčice kroz koju se uzimaju u epruvetu uzorci tekućine za analize i odstranjuje  tekućina. Cijelo se vrijeme tijekom intervencije prati elektrokardiogram i svi životni znaci.

   Moguće komplikacije:
   Moguće neželjene posljedice su povreda srčanog mišića i aritmije kao ubrzan rad klijetki pa i treperenje klijetki, povreda krvnih žila na srcu i krvarenje u osrčje a i oštećenje srčanog mišića u području koje takova žila opskrbljava, bol i pad tlaka, a ako postoji mikrobiološki uzrokovana upala osrčja moguće je i širenje upale na tkiva ispred srca.
   Za slučaj bilo koje komplikacije prisutna je dakako stručna ekipa s potrebnom opremom i lijekovima da se zdravstveno stanje normalizira. Kako god, s obzirom da rizik u ovom načinu liječenja postoji, nužan je Vaš potpis na ovaj pristanak. Sva pitanja možete postaviti liječniku kojem potpisujete pristanak.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   PERKUTANA KORONARNA INTERVENCIJA S UGRADNJOM STENTA

   Zašto se radi?
   Perkutana koronarna intervencija metoda je pomoću koje se  suženo mjesto u krvnoj  žila u srcu širi pomoću katera s balonom i postavlja cjevasta mrežica (stent) koja to proširenje drži poput armature.

   Kako se provodi?
   Perkutana koronarna intervencija provodi se u operacijskoj sali koja se naziva angiosala, uz sve mjere sterilnosti. Bolesnik je u lokalnoj anesteziji, pri punoj svijesti tijekom cijelog zahvata. Dugačke cijevčice, zvane kateter uvode se preko prepona ili kroz ruku u pulzirajuću krvnu žilu (arteriju). Sve se radi pod kontrolom rentgen aparata. Zahvat može trajati i po nekoliko sati i ovisi o opsežnosti i nepredviđenim poteškoćama.
   Nakon operacije potrebno je mirovanje. Na ubodnoj rani treba se pritiskom (kompresijom) zaustaviti krvarenje, a nakon toga držati kompresivni zavoj još 24-sata, ukoliko liječnik ne odredi da to može biti kraće.

   Moguće komplikacije:
   Hematomi, krvni podlijevi na ubodnom mjestu, koji se povlaće poslije nekoliko tjedana.
   Pseudoaneurizme i arteriovenski spojevi nastali na ubodnom mjestu, koje mogu zahtjevati i kirurški tretman.
   Stvaranje ugrušaka na ubodnom mjestu.
   Retroperitonealno krvarenje.
   Alergijske reakcija, uključujući i anafilaktički šok, na kontrastno sredstvo.
   Kontrastna nefropatija (bubrežna bolest izazvana kontrastnim sredstvom.
   Cerebralni vaskularni incident (moždani udar).
   Potreba za hitnim kardiokirurškim zahvatom zbog krvarenja u srcu.
   Poremećaji srčanog ritma, koji mogu zahtjevati hitni elektrošok.
   Smrtni ishod u slučajevima odcjepljenja bolesnog plaka od podloge.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   TRANSEZOFAGEALNI ULTRAZVUK SRCA

   Zašto se radi?
   Predstojećom pretragom nastojimo dijagnosticirati stanje/bolest Vašeg srca ili aorte koju ne možemo dijagnosticirati uobičajenom ehokardiografijom. Da bi naime na najbolji način prikazali strukture u Vašem srcu i njegovo funkcioniranje, zbog nedostataka ‘vanjskog prikaza’ preko prsišta, potreban je ‘unutrašnji prikaz’ iz jednjaka.

   Kako se provodi?
   Ako postoji opasnost od infekcije patološki promjenjenih srčanih struktura prije pretrage ćete dobiti antibiotik, moguće i intravenski. Prije pretrage Vam se ždrijelo lokalno anestezira anestetikom u spreju. Ukloni se umjetno zubalo (mobilna proteza) i u usta se postavi ovalni plastični dio koji služi za zaštitu ultrazvučne sonde od ugriza. U položaju na lijevom boku u suradnji s liječnikom ugura Vam se sonda u jednjak i započne pretraga. Slinu pustite da se cijedi iz usta i najbolje je ako možete mirno disati na nos. Pretaga se izvodi uz elektrokardiografsko praćenje.

   Moguće komplikacije:
   Početna nelagoda je sastavni dio pretrage, no uz dobru suradnju bitno je smanjena mogućnost nastanka komplikacija od koje medicinski zahvati nisu pošteđeni: poremećaju ritma, počev od postupno (sinus tahikardije) ili naglo (paroksizmalne SV tahikardije) nastalog ubrzanog rada predklijetki, pa i klijetki (ventrikularne tahikardije). Moguć je i nastup smetnji provođenja srčanog signala (AV blok) i posljedičnog usporenja srčanog rada, a od dišnih problema – stiskanje dišnih cijevi osobito u bolesnika s asthmom. Nije isključena ni srčana bol zbog angine pektoris tijekom pregleda. Ponekad dođe do manje sukrvice iz jednjaka, a izuzetno rijetko do probijanja jednjaka ili eventualno postojećih vrečastih izbočenja (divertikula) jednjaka i posljedične upale sredoprsja. Moguća je i Vaša neracionalna reakcija i posljedični poremećaj duševnog stanja.
   Ozbiljne se posljedice pretrage dešavaju izuzetno rijetko, a kod nas ih nije nikad bilo. Kako god, s obzirom da rizik u ovom načinu liječenja postoji, nužan je Vaš potpis na ovaj pristanak. Sva pitanja možete postaviti liječniku kojem potpisujete pristanak.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   UGRADNJA (IMPLANTACIJA) PRIVREMENOG SRČANOG ELEKTROSTIMULATORA (PACEMAKERA)

   Zašto se radi?
   Srčani elektrostimulatora (pacemaker) ugrađuje se u srce da bi poticao srčani mišić na rad kad srce stane.

   Kako se provodi?
   Implantacija srčanog elektrostimulatora provodi se u operacijskoj Sali ili u Koronarnoj jedinici, uz sve mjere sterilnosti. Bolesnik je u lokalnoj anesteziji, pri punoj svijesti tijekom cijelog zahvata. Dugačka cijev, zvana elektroda postavlja se u srce a baterija koja daje struju nalazi se izvana. Elektroda se uvodi u srve kroz žilu u području ključne kosti.

   Moguće komplikacije:
   Hematomi, krvni podlijevi na ubodnom mjestu, koji se povlaće poslije nekoliko tjedana.
   Krvarenje iz arterije koja se nalazi uz venu u području ključne kosti.
   Punkcijom se može probiti i pluća (pneumotoraks), što onda zahtjeva duži boravak u bolnici a moguć i kirurški zahvat.
   Potreba za hitnim kardiokirurškim zahvatom zbog krvarenja u srcu.
   Poremećaji srčanog ritma, koji mogu zahtjevati hitni elektrošok.
   Smrtni ishod.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   UGRADNJA (IMPLANTACIJA) TRAJNOG SRČANOG ELEKTROSTIMULATORA (PACEMAKERA)

   Zašto se radi?
   Srčani elektrostimulatora (pacemaker) ugrađuje se u srce da bi poticao srčani mišić na rad kad srce stane.

   Kako se provodi?
   Implantacija srčanog elektrostimulatora provodi se u operacijskoj sali, uz sve mjere sterilnosti. Bolesnik je u lokalnoj anesteziji, pri punoj svijesti tijekom cijelog zahvata. Dugačka cijev, zvana elektroda postavlja se u srce a baterija koja daje struju pod ključnu kost. Elektroda se uvodi u srve kroz žilu u području ključne kosti. Sve se radi pod kontrolom rentgen aparata. Zahvat može trajati oko sat vremena ako nema nepredviđenim poteškoćama.
   Nakon operacije potrebno je mirovanje. Ruku na strani na kojoj je ugrađen elektrostimulator trebate čuvati od naglih pokreta ojš bar mjesec dana, dok  se elektroda ne ukorijeni u srčani mišić.

   Moguće komplikacije:
   Hematomi, krvni podlijevi na ubodnom mjestu, koji se povlaće poslije nekoliko tjedana.
   Krvarenje iz arterije koja se nalazi uz venu u području ključne kosti.
   Punkcijom se može probiti i pluća (pneumotoraks), što onda zahtjeva duži boravak u bolnici a moguć i kirurški zahvat.
   Potreba za hitnim kardiokirurškim zahvatom zbog krvarenja u srcu.
   Poremećaji srčanog ritma, koji mogu zahtjevati hitni elektrošok.
   Smrtni ishod.

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

   povratak na vrh stranice

   ---

   TILT TABLE TEST

   Zašto se radi?
   Tilt table test je metoda pomoću koje se ispituju gubitci svijesti (sinkope) i njezin mehanizma, da bi se našao pravi način liječenja.

   Kako se provodi?
   Pacijent sa venskom uvodnicom i uz praćenje srčanog ritma i krvnog tlaka leži na stolu koji je postavljen u određeni nagib. Očekuje se pojava smetnja na koje se pacijent žali i ako se pojave može se točno ocijeniti što se događa u tom trenustku.

   Moguće komplikacije:
   Nesvjestica
   Gubitak svijeti
   Aritmija koja zahtjeva hitni elektrošok
   Moždani udar
   Smrtni ishod

   Ove komplikacije navedene su iz pravnih razloga, ne da Vas zaplaše, već da Vas informiraju o svim potencijalnim i neželjenim ishodima na koje se nemože utjecati i koje se događaju bez ičije krivnje. Ove komplikacije su česte koliko i incidenti u prometu, kojih smo svi svjesni a i dalje se koristimo automobilom i letimo.

Edvard Galić, Dragan Jurčić, Nikolina Marić, Nikola Jankovič, Miro Bakula, Dubravka Županić, Marinko Artuković, Ivana Mikačić

Smjernice i dokumenti o suglasnosti stručnjaka sažimaju i procjenjuju sve danas dostupne dokaze o dijagnozi i liječenju bolesti, pomažu liječnicima u odabiru dijagnostičkih postupaka i najboljih načina liječenja uzimajući u obzir utjecaj na ishod, kao i omjer rizika i koristi od određenih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.

SNAGA PREPORUKE

Razredi preporuka	Definicija
Razred I	Dokaz i/ili opća suglasnost da je određeno liječenje ili postupak korisno i djelotvorno
Razred II	Proturječni dokazi i/ili različita mišljena o korisnosti/djelotvornosti određenog liječenje ili postupka
Razred IIa	Težina dokaza/mišljenja ide u prilog korisnosti/djelotvornosti
Razred IIb	Korisnost/djelotvornost je slabije utvrđena dokazima/mišljenjima
Razred III	Dokazi ili opća suglasnost da je određeno liječenje ili postupak nekorisno i nedjelotvorno,a u nekim slučajevima može biti štetno.

STUPANJ DOKAZA

Stupanj dokaza A	Podaci potječu iz mnogostrukih randomiziranih kliničkih ispitivanja ili meta analiza.
Stupanj dokaza B	Podaci potječu iz jednog randomiziranog kliničkog ispitivnja i velikih nerandomiziranih studija.
Stupanj dokaza C	Usuglašeno mišljenje stručnjaka i/ili malih studija, retrospektivnih studija i registara.

 

KARDIOVASKULARNI UZROCI BOLI U PRSIMA

ETIOLOGIJA KARDIJALNE BOLI U PRSIMA

1. NAJČEŠĆI KARDIJALNI UZROCI BOLI U PRSIMA

1. a) Ishemijski uzroci – Klinički oblici ishemijske bolesti

– Kronična ishemijska bolest

(stabilna angina pektoris, vazospastična angina-Prinzmetal, bolest malih koronarnih arterija, sindrom X)

– Akutni koronarni sindrom

(nestabilna anginu pektoris, NSTEMI, STEMI, iznenadnu srčanu smrt, akutni plućni edem)

1. b) Neishemijski uzroci

– Bolesti aortne valvule
– Perikarditis-Miokarditis

– Disekcija aorte-AAS

– Hipertrofijska kardiomiopatija

– Prolaps mitralnog zaliska

-Poremećaji ritma.

Akutni koronarni sindrom

1. UVOD

Različite prezentacije akutnog koronarnog sindroma (ACS, prema engl. Acute Coronary Syndrome) imaju zajednički patofiziološki supstrat. Vodeći simptom na kojemu se temelji dijagnoza i odluke u liječenju je bol u prsima, no klasifikacija pacijenata zasniva se na EKG-u. Javljaju se dvije kategorije pacijenata:

1. Bolesnici s akutnom boli u prsima i perzistentnom (>20 minuta) elevacijom ST-segmenta.

Ovo se naziva ACS sa ST-elevacijom (STE-ACS) i odražava akutnu totalnu koronarnu okluziju. Većina će ovih pacijenata s vremenom razviti infarkt miokarda sa ST-elevacijom (STEMI). Terapijski je cilj postići brzu, potpunu i održivu reperfuziju primarnom angioplastikom (PCI) ili fibrinolitičkom terapijom.

1. Bolesnici s akutnom boli u prsima, ali bez perzistentne elevacije ST-segmenta.
   Oni imaju perzistentnu ili tranzitornu depresiju ST-segmenta ili inverziju T-valova, ravne T-valove, pseudo-normalizaciju T-valova ili su bez promjena na EKG-u.

Početna radna dijagnoza akutnog koronarnog sindroma bez ST elevacije (NSTE-ACS), koja se zasniva na mjerenju troponina, naknadno se dodatno kvalificira kao infarkt miokarda bez ST-elevacije (NSTEMI) ili nestabilna angina. Kod određenog broja pacijenata bolest koronarnih arterija (CAD, prema engl. Coronary Artery Disease) isključuje se kao uzrok simptoma.

3. EPIDEMIOLOGIJA I POVIJEST

Podaci iz registara sustavno pokazuju da je akutni koronarni sindrom bez ST-elevacije (NSTE-ACS) postao učestaliji od akutnog koronarnog sindroma sa ST-elevacijom. Bolnička smrtnost veća je u bolesnika sa STEMI nego kod onih s NSTE-ACS (7% za prvu grupu, u odnosu na 5% za drugu), ali nakon 6 mjeseci stope smrtnosti vrlo su slične kod oba stanja (12% tj. 13%). Dugotrajnije praćenje pokazalo je da su stope smrtnosti više kod pacijenata s NSTE-ACS nego kod pacijenata sa STEMI, uz dvostruku razliku nakon četiri godine. Ova razlika u srednjem i dugoročnom razdoblju može biti rezultat različitih profila pacijenata, budući da su bolesnici s NSTE-ACS obično stariji, s više komorbiditeta, posebno dijabetesom i zatajivanjem bubrega. Razlika također može biti rezultat veće raširenosti bolesti koronarnih arterija i vaskularnih bolesti, ili perzistentnih uzročnih faktora kao što je upala.

Implikacije za terapiju su kako slijedi:

• NSTE-ACS češći je nego STEMI.
• Za rasliku od STEMI-ja, gdje se većina zbivanja javlja prije ili ubrzo nakon prezentacije, kod NSTE-ACS takva zbivanja traju danima i tjednima.
• Podjednaka je smrtnost kod STEMI-ja i NSTE-ACS-a nakon 6 mjeseci.

Iz toga proizlazi da strategija liječenja NSTE-ACS treba uzeti u obzir zahtjeve akutne faze, kao i dugoročno liječenje.

4. PATOFIZIOLOGIJA

ACS je po život opasna manifestacija ateroskleroze koju uzrokuje ruptura ili erozija aterosklerotičnog plaka te obično ubrzava akutna tromboza, sa ili bez istovremene vazokonstrikcije te za posljedicu ima naglo i kritično smanjenje protoka krvi. U složenom procesu puknuća ateroma, upala se pokazala kao ključni patofiziološki čimbenik. U rijetkim slučajevima ACS može imati ne-aterosklerotični uzrok, kao što je artritis, trauma, disekcija, tromboembolija, kongenitalne anomalije, zloporaba kokaina i komplikacije kateterizacije srca. Neki od ključnih patofizioloških elemenata, kao što su vulnerabilni plak, koronarna tromboza, posebne skupine bolesnika, endotelna vazodilatacijska disfunkcija, ubrzana aterotromboza, sekundarni mehanizmi NSTE-ACS-a te ozljeda miokarda, opisani su detaljnije u punom testu smjernica Europskog kardiološkog društva jer su vrlo važni za razumijevanje terapijskih strategija.

5. DIJAGNOZA I PROCJENA RIZIKA

Kliničko očitavanje NSTE-ACS-a obuhvaća niz simptoma. Tradicionalno se očituje na nekoliko načina:

• Prolongirana (>20 minuta) anginozna bol u prsima kod mirovanja,
• Novonastala (de novo) teška angina III stupnja po klasifikaciji Kanadskog kardiovaskularnog udruženja (CCS),
• Nedavna destabilizacija do tada stabilne angine pektoris s osobitostima najmanje CCS III angine (crescendo angina),
• postinfarktna angina.

Prolongirana bol javlja se u 80% pacijenata, dok se novonastala ili ubrzana angina javlja u samo 20%. Važno je napomenuti da se pouzdano razlikovanje ACS-a s ili bez ST-elevacije ne može temeljiti na simptomima.

Klinički simptomi: Najuobičajeniji simptom je retrosternalni pritisak (“angina”) koji se širi u lijevu ruku, vrat ili čeljust. Uz to se mogu javiti simptomi poput jakog znojenja, mučnina, boli u abdomenu, zaduhe i sinkope. Atipični znakovi nisu neuobičajeni i uključuju epigastričnu bol, gastroezofagealni refluks, probadajuću bol u prsima, znakove pleuritisa te zaduhu koja se pogoršava. Ovi atipični znakovi češće su prisutni kod mladih (25-40 godina) i starih (iznad 75 godina) bolesnika, u žena, dijabetičara te oboljelih od kronične bubrežne bolesti ili demencije.

Dijagnostički postupci uključuju:

• Fizikalni pregled
• EKG
• Biokemijske pokazatelje
• Ultrazvuk srca
• Koronarografiju

Anamneza, nalaz EKG-a i biokemijski pokazatelji (posebno troponin T ili I) osnovni su za potrebe dijagnostike, kao i prognoze.

Fizikalni pregled: Rezultati su najčešće normalni. Znakovi zatajivanja srca ili hemodinamske nestabilnosti moraju potaknuti liječnika da ubrza dijagnozu i liječenje. Važno je isključiti nekardijalne uzroke boli u prsima.

EKG: Promjene ST-segmenta i T valova pokazatelji su bolesti koronarnih arterija. Broj odvoda koji pokazuju depresiju ST-semgmenta i raspon ST-depresije znakoviti su za jakost i težinu ishemije i u uzajamnoj su vezi s prognozom. Depresija ST-segmenta ≥0,5 mm, uz odgovarajuću kliničku sliku, upućuje na NSTE-ACS i povezana je s prognozom. U kliničkoj praksi može biti teško izmjeriti manju ST depresiju (0,5 mm). Znatnija je ST-depresija ≥1 mm (0,1 mV), povezana s 11%-tnom smrtnošću od infarkta miokarda (IM) unutar godine dana. ST-depresija ≥2 mm povećava smrtnost za čak 6 puta. ST depresija u kombinaciji s povremenom ST elevacijom također svrstava bolesnike u visokorizičnu skupinu. Duboka simetrična inverzija T-valova u prednjim odvodima upućuje na značajnu stenozu lijeve prednje silazne koronarne arterije (LAD, prema engl. Left Anterior Descendens) ili debla lijeve koronarne arterije (LMCA, prema engl. Left Main Coronary Artery).

• Normalan EKG ne isključuje mogućnost NSTE-ACS-a.

Biokemijski pokazatelji

Troponini: Kod bolesnika s IM, početno razvijanje troponina u perifernoj krvi javlja se nakon 3-4 sata. Razine troponina mogu ostati povišene do 2 tjedna nakon IM. Kod NSTE-ACS-a manja povišenja troponina mogu se mjeriti tek od 48-72 sata. Visoka osjetljivost testa troponina omogućuje otkrivanje oštećenja miokarda koje CK-MB ne uočava kod trećine pacijenata s NSTE-ACS-om. Čini se da manje ili umjereno povišene vrijednosti troponina nose najveći rizik u bolesnika s NSTE-ACS.

Treba napomenuti da troponin može biti povišen u brojnim drugim stanjima koja nisu dio akutnih koronarnih sindroma. Druga stanja opasna za život koja se očituju s boli u prsima mogu također rezultirati povišenim troponinima i treba ih uvijek uzeti u obzir prilikom diferencijalne dijagnoze.

• NSTE-ACS se nikada ne smije dijagnosticirati isključivo na temelju srčanih biokemijskih pokazatelja čije povišenje treba protumačiti u kontekstu cjelokupne kliničke slike.

Drugi pokazatelji pomažu kod diferencijalne dijagnoze: (D-dimeri (embolija pluća), BNP/NT-proBNP (zaduha, zatajivanje srca), hemoglobin (anemija), leukociti (upalne bolesti), pokazatelji funkcije bubrega.

Ultrazvuk srca: Preporuča se rutinska uporaba kako bi se uočili patološki ispadi kontraktilnosti i isključile diferencijalne dijagnoze.

Procjena rizika

Razvijeno je nekoliko izračuna stratifikacije rizika kod velikih populacija pacijenata. Tzv. GRACE izračun rizika temelji se na velikoj neodabranoj populaciji iz međunarodnog registra s punim spektrom akutnih koronarnih bolesnika. Faktori rizika izvedeni su neovisnim predviđanjima za smrt pacijenata u bolnici te za smrt koja uslijedi 6 mjeseci nakon otpuštanja. Pomoću GRACE izračuna rizika može se procijeniti rizik smrti u bolnici i nakon 6 mjeseci. Više detalja na www.outcomes-umassmed.org/grace/

Preporuke za dijagnozu i stupnjevanje rizika

• Dijagnoza i kratkoročna procjena rizika NSTE-ACS-a trebaju se zasnivati na kombinaciji anamnestičkih podataka, simptoma, EKG-a, biomarkera i rezultata izračuna rizika (I-B).
• Procjena individualnog rizika je dinamički proces i treba ga ponavljati kako se mijenja klinička situacija.
• Potrebno je snimiti EKG s 12 odvoda unutar 10 minuta od prvog kontakta i treba ga očitati iskusni liječnik (I-C). Treba snimiti dodatne odvode (V3R i V4R, V7-V9). U slučaju pojave novih simptoma treba ga ponavljati, kao i nakon 6 i 24 sata i prije otpusta iz bolnice.
• Potrebno je uzeti uzorak krvi za određivanje troponina (cTnT ili cTnI), a rezultati trebaju biti poznati unutar 60 minuta (I-C). U slučaju da je prvi nalaz bio negativan potrebno ga je ponoviti nakon 6-12 sati (I-A).
• Za procjenu početnog i naknadnog rizika potrebno je posegnuti za standardiziranim izračunima rizika, kao što je GRACE score (I-B).
• Preporuča se obaviti ultrazvuk srca radi isključivanja diferencijalnih dijagnoza (I-C).
• U pacijenata bez povratka bolova, s normalnim nalazom EKG-a i negativnim troponinom, prije otpusta se preporuča obaviti ergometriju (I-A).
• U procjeni rizika potrebno je sagledati slijedeće elemente koji mogu predvidjeti dugoročnu smrt (I-B):
• Kliničke pokazatelje: dob, puls, krvni tlak, klasa po Kilipu, dijabetes, prethodni IM ili koronarna bolest srca
• EKG pokazatelji: ST depresija
• Laboratorijski markeri: troponin, GFR/CrCl/Cistatin C, BNP/NT-proBNP, hsCRP
• Nalazi dijagnostičkih metoda: niska ejekcijska frakcija, lezija debla lijeve koronarne arterije, trožilna bolest
• rezultati izračuna rizika.

Incijalni postupnik kod bolesnika sa STEMI

Olakšanje boli, zaduha i anksioznost

 

Preporuka	Razred	Razina dokaza
i.v. opioidi (4-8 mg morfija) s dodatnim dozama od 2 mg u intervalima od 5-15 min	I	C
O2 (2-4 L/min) ako postoji zaduha ili drugi znaci zatajenja srca	I	C
Anksiolitik – kod vrlo anksioznih pacijenata	IIa	C

 

 

Reperfuzijska terapija

 

Preporuka	Razred	Razina dokaza
Indicirana kod svih pacijenata s boli/nelagodom u prsima <12 h i perzistentnom elevacijom ST-segmenta ili s (pretpostavljeno) novonastalim LBBB	I	A
Razmotriti mogućnost ukoliko postoji klinički i/ili EKG dokaz trajanja ishemije, a simptomi su počeli prije >12 h	IIa	C
Reperfuzija (PCI) kod stabilnih pacijenata s početkom simptoma prije 12-24 h	IIb	B
PCI potpuno okludirane arterije kod stabilnih pacijenata s početkom simptoma >24 h bez znakova ishemije	III	B

 

 

Reperfuzijska terapija – primarna PCI

 

Preporuka	Razred	Razina dokaza
Preferirana reperfuzijska terapija ukoliko je provodi iskusni tim što je prije moguće nakon prvog medicinskog kontakta (PMK)	I	A
Vrijeme od PMK do “balona” trebalo bi biti <2 h u svakom slučaju te <90 min kod pacijenata koji se javaljaju rano (npr. <2 h) s opsežnim infarktom i niskim rizikom krvarenja	I	B
Indicirana je za pacijente u šku i one s kontraindikacijom za fibrinolitičku terapiju be obzira na proteklo vrijeme	I	B
Spašavajuća PCI Nakon neuspjele fibrinolize kod pacijenata s opsežnim infarktom ukoliko se učini unutar 12 h	IIa	A

 

 

Indikacija	Vrijeme od PMK	Razred	Razina
Primarna PCI
Preporučena je kod pacijenata s boli/nelagodom u prsima <12 h i perzistentnom ST-elevacijom ili prethodno nedokumentiranim LBBB.	Što je prije moguće te uvijek <2h nakon PMK	I	A
Treba razmotriti kod pacijenata s boli/nelagodom u prsima koja traje >12 h te perzistentnom ST-elevacijom ili prethodno nedokumentiranim LBBB.	Što je prije moguće	IIa	A
Može se razmotriti kod pacijenata s prethodnom boli/nelagodom u prsima >12 h i <24 h te perzistentnom ST-elevacijom ili prethodno nedokumentiranim LBBB.	Što je prije moguće	IIb	B
PCI nakon fibrinolize
Rutinska urgentna PCI indicirana je nakon uspješne fibrinolize (prestanak boli/nelagode u prsima te normalizacija ST-segmenta).	Unutar 24 h	I	A
Spašavajuća PCI treba bi biti razmotrena kod pacijenata s neuspjelom fibrinolizom.	Što je prije moguće	IIa	A
Elektivna PCI/CABG
Indicirana je nakon dokumentirane angine ili pozitivnih provokacijskih testova.	Procjena prije dolaska u bolnicu	I	B
Nije preporučena kod pacijenata s u potpunosti formiranim IM s Q valom te bez simptoma/znakova ishemije ili dokaza prisutnosti živog tkiva u infarktom zahvaćenom području.	Pacijent upućen nakon > 24 h	III	B

 

Reperfuzijska terapija: fibrinoliza

 

Preporuka	Razred	Razina dokaza
Ukoliko ne postoje kontraindikacije te ako primarna PCI ne može biti učinjena unutar preporučenog vremena	I	A
Potrebno je primijeniti fibrin-specifični lijek	I	B
Pre-hospitalni početak fibrinolitičke terapije	IIa	A

 

 

Mogućnosti antitrombotskog liječenja u revaskularizaciji miokarda

STEMI

 

 

Antitrombocitna terapija		Razred	Razina
	ASA	I	B
	Klopidolgrel (udarna doza 600 mg što prije)	I	C
	Prasugrel	I	B
	Ticagrelor	I	B
	+ GPIIb-IIIa antagonisti (kod pacijenata s dokazom visokog opterećenja intrakoronarnim trombom)
	Abciximab	IIa	A
	Eptifibatide	IIa	B
	Tirofiban	IIb	B
	“Upstream” GPIIb-IIIa antagonisti	III	B
Antikoagulacija
	Bivalirudin (monoterapija)	I	B
	UFH	I	C
	Fondaparinux	III	B

 

TERAPIJSKE SMJERNICE – NSTEMI

STRATEGIJA

 

Mogućnosti antitrombotskog liječenja u revaskularizaciji miokarda

NSTE-AKS

 

 

Antitrombocitna terapija		Razred	Razina
	ASA	I	C
	Klopidolgrel (udarna doza 600 mg što je prije moguće)	I	C
	Klopidogrel (9-12 mjeseci nakon PCI)	I	B
	Prasugrel	IIa	B
	Ticagrelor	I	B
	+ GPIIb-IIIa antagonisti (kod pacijenata s dokazom visokog opterećenja intrakoronarnim trombom)
	Abciximab (s DAPT)	I	B
	Tirofiban, Eptifibatide	IIa	B
	“Upstream” GPIIb-IIIa antagonisti	III	B
Antikoagulacija
Visok rizik ishemije	UFH (+ GPIIb-IIIa antagonisti) ili	I	C
	Bivalirudin (monoterapija)	I	B
Srednji do visoki rizik ishemije	UFH	I	C
	Bivalirudin	I	B
	Fondaparinux	I	B
	Enoxaparin	IIa	B
Nizak rizik ishemije	Fondaparinux	I	B
	Enoxaparin	IIa	B

 

Literatura

1. Guidelines for the diagnosis and treatment of non-ST-segment elevation acute coronary syndromes, Eur Heart J (2007)
2. Management of acute myocardial infarction in patients presenting with persistent ST-segment elevation, Eur Heart J (2008)
3. Guidelines on myocardial revascularization, Eur Heart J (2010

Kardiologija_Bol_u_prsima

Poštivanje i provedba Protuepidemijske mjere za zdravstvene ustanove, djelatnike i posjetitelje radi ograničenja i sprečavanja širenja zaraze koronavirusom

Poštovani djelatnici Bolnice, pacijenti, pratitelji pacijenata, posjetitelji i predstavnici poslovnih partnera,
Klinička bolnica „Sveti Duh“, kao zdravstvena ustanova, svi njeni djelatnici te svi posjetitelji i svi pacijenti obvezni su provediti protuepidemijske mjere Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. (Protuepidemijske mjere Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dostupne su OVDJE*)
Poštujte ograničenje ulaska u Bolnicu posjetitelja pacijentima na bolničkom liječenju te radnika i osoba koje Bolnicu posjećuju iz poslovnih razloga.
Poštujte ograničenja kretanja pacijenata i djelatnika unutar Bolnice.
Poštujte ograničenje razmaka pri svim socijalnim kontaktima radi izbjegavanja bliskog kontakta i prijenosa virusne zaraze.
Pridržavajte se svih općih mjera zaštite pri radu i svakodnevnom životu.
Nikad ne zaboravite i ne zanemarujte pranje i dezinfekciju ruku jer su oni ključni za sprečavanje zaraze i njenog prijenosa na druge osobe.
Gdje god se nalazite ne zaboravite i ne zanemarujte opću obvezu ograničenja kretanja i ograničenja razmaka radi izbjegavanja bliskog socijalnog kontakta.
Kod dolaska u Bolnicu iz bilo kojih neodgodivih razloga obvezno se obratite djelatnicima Bolnice koji vrše nadzor nad ulaskom pacijenata, djelatnika i posjetitelja u Bolnicu u skladu s obvezujućim protuepidemijskim mjerama.
Ne zaboravite da jedino štiteći vlastito zdravlje i poštujući protuepidemijske mjere štitimo zdravlje i život svojih bližnjih i svih nas kao zajednice.

 

Povjerenstvo za kontrolu bolničkih infekcija

KLINIČKA BOLNICA „SVETI DUH“

Povjerenstvo za kontrolu bolničkih infekcija
Predsjednica Povjerenstva za kontrolu bolničkih infekcija
dr. sc. Danijela Bejuk, prim. dr. med.

PREPORUKE ZA PREVENCIJU, KONTROLU I LIJEČENJE INFEKCIJA KOJE UZROKUJE METICILIN REZISTENTNI STAPHYLOCOCCUS AUREUS

MRSA – Meticilin rezistentan (otporan) Staphylococcus aureus je naziv za bakteriju Staphylococcus aureus koja je razvila specifičan oblik otpornosti prema antistafilokoknim lijekovima koji pripadaju grupi beta-laktamskih antibiotika. MRSA nije virulentniji od osjetljivih sojeva, ali zbog otpornosti na antibiotike, teže je izliječiti MRSA infekciju. Razina bolničkih infekcija koje uzrokuje MRSA pokazatelj je ukupnog broja infekcija u bolnici.

Ovaj postupnik je u skladu s Nacionalnim smjernicama za prevenciju, kontrolu i liječenje infekcija koje uzrokuje meticilin rezistentni Staphylococcus aureus (MRSA) koje je izradio interdisciplinarni tim stručnjaka kroz međunarodni projekt – Antimicrobial Resistance Surveillance in Human Medicine, a objavljene su u Liječničkom Vjesniku 2008;130:3-32., i nadopuna u Liječničkom Vjesniku 2010;132:331-340-344.

Snaga preporuka određena je metodologijom Centers for Disease Control and Prevention(CDC), i Hospital Infection Control Practices Advisory Committee (HICPAC). Svaka je preporuka kategorizirana na temelju postojećih znanstvenih podataka, teoretske logične podloge, primjenjivosti i ekonomskog utjecaja. Ovo je stupnjevanje izabrano stoga što znanstveni dokazi u području bolničkih infekcija nisu isključivo klinički, te ih je teško procjenjivati na način na koji se procjenjuju dokazi na području terapije.

– Kategorija 1a. Čvrsto preporučeno za primjenu i čvrsto potkrijepljeno dobro dizajniranim eksperimentalnim, kliničkim ili epidemiološkim studijama.

– Kategorija 1b. Čvrsto preporučeno za primjenu i čvrsto potkrijepljeno određenim eksperimentalnim, kliničkim ili epidemiološkim studijama i čvrstom teoretskom logičnom podlogom.

– Kategorija 1c. Zahtijeva se za primjenu kao obvezni postupak, naveden u zakonskim aktima.

– Kategorija 2. Predlaže se za primjenu i potkrijepljeno je sugestivnim kliničkim ili epidemiološkim studijama ili teoretskom logičnom podlogom.

– Bez preporuke. Nerazriješeno područje. Postupci za koje ne postoji dovoljno dokaza ili za koje ne postoji konsenzus u pogledu djelotvornosti.

Standardni postupci higijene, ako nema MRSA u bolnici

U svakom trenutku u svakoj bolnici moraju se provoditi standardne mjere zaštite od širenja bolničkih infekcija, koje sadrže sljedeće elemente:

Higijenu bolničke okoline

Higijena ruku

Primjenu osobnih zaštitnih sredstava

Higijena bolničke okoline (kategorija preporuke 1b)

– bolnička sredina mora biti čista, bez vidljive prljavštine ili prašine na površinama. Spremište sterilnog i čistog materijala mora biti odijeljeno od prljavih područja,

– svaki proliveni biološki materijal mora se odmah odstraniti na prikladan način, prema preporuci bolničkog povjerenstva. Nakon toga to se mjesto mora dezinficirati,

– osoblje uključeno u provođenje higijene u bolnici mora biti uključeno u program edukacije,

– infektivni otpad mora se zbrinjavati na prikladan način i prema zakonskim propisima,

– postupak s oštrim predmetima te njihovim odlaganjem mora se provoditi na siguran način.

Higijena ruku (kategorija preporuke 1b)

– ruke se moraju dekontaminirati neposredno prije i neposredno nakon svakog kontakta s bolesnikom, te nakon kontakta s bolesnikovom okolinom:

1. ako su vidljivo kontaminirane, treba ih oprati sapunom pod tekućom vodom,

2. ako nisu vidljivo kontaminirane, tada utrljati u njih alkoholni pripravak ili oprati sapunom pod tekućom vodom,

– nakit i sat moraju se skinuti s ruku prije ulaska na odjel,

– ruke se moraju dezinficirati nakon skidanja rukavica,

– ruke se redovito moraju njegovati hranjivom kremom.

Primjena osobnih zaštitnih sredstava (kategorija preporuke 1b)

– ako se u tijeku rada očekuje prolijevanje krvi ili tjelesnih tekućina/izlučevina, treba upotrebljavati zaštitnu odjeću (rukavice, jednokratni plastični mantili, jednokratne plastične pregače, maske i štitnici za oči te respiratorne zaštitne maske – ovisno o procijenjenom riziku od prijenosa infekcije),

– nakon skidanja osobnih zaštitnih sredstava obvezno je dezinficirati ruke.

Glavni način prijenosa MRSA u bolnicama je od bolesnika do bolesnika preko ruku zdravstvenih djelatnika koji stječu mikroorganizam direktno nakon kontakta s bolesnikom, krvi, tkivnim tekućinama, sekretima i ekskretima ili indirektno, preko kontaminiranih instrumenata, predmeta, opreme, površina i slično.

Pojačane mjere higijene pri pojavi MRSA u bolnici

Prilikom pojave MRSA u bolnici (prva pojava sporadičnog slučaja, epidemija, endemija) standardnim mjerama zaštite od širenja bolničkih infekcija dodaju se mjere kontaktne izolacije. Provođenje tih mjera treba kontrolirati upotrebom upitnika 1. i 1.a. (kategorija 2)

Izolacija

Izolacija bolesnika koloniziranih/inficiranih sojevima MRSA može smanjiti prijenos MRSA u bolnici. (kategorija 1b). Stoga se ove mjere odnose jednako na bolesnike koji su inficirani i na one koji su kolonizirani sojem MRSA.

Povoljni uvjeti za izolaciju podrazumijevaju:

– prostoriju s bolesničkim krevetom ili krevetima (pri kohortiranju bolesnika),

– u prostoriji treba biti samo najnužniji namještaj i ne smiju postojati zavjese,

– zaseban sanitarni čvor za bolesnika(e) neposredno uz sobu s krevetima,

– pretprostor za presvlačenje i pranje ruku osoblja,

– u prostoru za presvlačenje i pranje postojanje odgovarajućih spremnika za odlaganje uporabljenog kontaminiranog pribora; dovoljna količina jednokratnih ogrtača, rukavica i dr. za osoblje; dovoljna količina krevetnih presvlaka, jednokratnih ogrtača ili čistog bolničkog rublja za bolesnika,

– ispred prostora za izolaciju (na ulazu u sobu), te na zidu sobe uz vrata (na izlazu iz sobe) potrebno je postaviti držače za alkoholni dezinficijens za ruke,

– ako nije moguće izolirati bolesnika (bolesnike) u zasebnoj sobi, treba ih odijeliti od ostalih bolesnika paravanom u zajedničkoj sobi. Ispred paravana treba postaviti stolić sa zaštitnom odjećom, za svaki kontakt s bolesnikom. (kategorija 1b)

Čišćenje i dezinfekcija

Prostor u kojem boravi bolesnik koloniziran/inficiran sojem MRSA treba svakodnevno čistiti i dezinficirati (dezinficijensom srednjeg ili visokog stupnja djelotvornosti). Težište treba postaviti na čišćenje/dezinfekciju površina koje bolesnik učestalo dotiče (npr. rukohvati kreveta, noćni ormarići, slavine na umivaoniku u bolesničkoj sobi, kvake na vratima) i predmeta koji su u neposrednoj blizini bolesnika, odnosno koje bolesnik upotrebljava (npr. manžeta za tlakomjer, bolesnička kolica, štake). (kategorija 1b)

Rukavice

Sve postupke koji se provode oko bolesnika treba provoditi noseći rukavice.

Nakon skidanja rukavica obvezno je utrljavanje alkoholnog dezinficijensa. (kategorija 1b)

Zaštitna maska

Prilikom rada s bolesnikom, treba nositi zaštitnu masku, osobito ako se očekuje stvaranje aerosola (bolesnici s pneumonijom, bolesnici s opsežnim inficiranim ranama). Maska se stavlja prije ulaska u prostor izolacije i skida po izlasku iz prostora izolacije. (kategorija 2)

Završna dezinfekcija

Nakon izlaska bolesnika iz nekog prostora, isti treba temeljito očistiti te dezinficirati uobičajenim bolničkim dezinficijensom prije ulaska drugog bolesnika (krevet, namještaj, pod, zidovi). (kategorija 1b)

Preoperativni boravak

Preoperativni boravak bolesnika na kirurškom odjelu na kojem je MRSA endemičan treba skratiti na najmanju moguću mjeru. (kategorija 2)

Nekritični medicinski pribor

Osigurati nekritični medicinski pribor (plastične manšete za tlakomjere) za individualne potrebe bolesnika koji su poznati kao inficirani/kolonizirani MRSA

Osigurati sav ostali medicinski materijal (pr. kreme, masti, i sl.) za primjenu samo za tog bolesnika, a po otpustu preostale količine odbaciti. (kategorija 1b)

Dostupnost dezinficijensa

Ispred sobe (na ulazu) postaviti držač za alkoholni dezinficijens za ruke, kao i u sobi ispred izlaznih vrata, te na krevetu bolesnika. (kategorija 1b)

Posjetitelji

Osobe koje posjećuju bolesnika u izolaciji, ne moraju nužno nositi zaštitnu odjeću niti masku, osim ako sami nisu u riziku od nastanka infekcije koju uzrokuje MRSA (osoba s kroničnom kožnom bolešću, s planiranom operacijom, odnosno hospitalizacijom, s trajnim kateterom ili nekom od stoma, ako živi u domu za starije i nemoćne osobe, osoba s kroničnim bolestima ili pod imunosupresijom, dijabetičar).

Moraju se pridržavati pravila o higijeni ruku.

Posjetitelji moraju biti upozoreni da ne posjećuju istovremeno i druge bolesnike, nego da nakon posjete MRSA pozitivnom bolesniku odmah napuste bolnicu.

Ne preporučuje se da bolesnike u izolaciji posjećuju djeca. (kategorija 2)

Praćenje učestalosti MRSA

Praćenje učestalosti MRSA mora biti sastavni dio programa prevencije bolničkih infekcija. Praćenje se mora odvijati na ujednačen način, koristeći se jednakim definicijama i indikatorima, s obzirom na bolničku specijalnost i stratifikaciju bolesnika (kategorija 1b).

Praćenjem učestalosti dobivaju se podaci koji mogu poslužiti kao indikatori učestalosti bolničkih infekcija i kvalitete bolničke skrbi (Dodatak 2).

Pasivno i aktivno praćenje

Prati se raširenost MRSA temeljem mikrobioloških nalaza uzoraka inficiranih bolesnika (pasivno praćenje) i pretraga u svrhu probira (aktivno praćenje). (kategorija 1b).

Bolesnici visokog rizika za aktivno praćenje (kategorija 1b).

Bolesnici u kojih treba obaviti pretragu na prisutnost MRSA prilikom prijema na odjele visokog rizika jesu oni, koji:

– su unutar prethodnih 12 mjeseci boravili u istoj ili drugoj bolnici,

– se izravno premještaju iz druge zdravstvene ustanove,

– su nedavno boravili u bolnici u drugoj državi,

– dolaze iz doma za starije i nemoćne osobe.

Bolesnici koji su otprije poznati kliconoše MRSA, prilikom prijema se izoliraju dok se ne isključi kliconoštvo.

Specifični visoko rizični bolesnici (kategorija 1b)

Pretraga na MRSA prilikom prijema preporučuje se također, prema procjeni lokalnog povjerenstva za bolničke infekcije u bolesnika

– koji se primaju na elektivni kirurški zahvat visokog rizika u slučaju infekcije (vaskularna kirurgija, ortopedija, kardijalna kirurgija, neurokirurgija)

– koji se pripremaju za transplantaciju

– bolesnici s opeklinama

– bolesnici koji se primaju u jedinicu intenzivnog liječenja (JIL)

Postupak u slučaju aktivnog probira

U slučaju aktivnog probira prilikom prijema, a nemogućnosti izolacije bolesnika do dobivanja mikrobiološkog nalaza, primjenjuju se standardne mjere zaštite, kojima se dodaju obvezno nošenje ogrtača i rukavica. Ako je nalaz pozitivan, postupa se kao što je prethodno opisano. (kategorija 2)

Periodični aktivni probir

U ustanovi (odjelu) u kojoj je MRSA endemski raširen, treba periodično (najmanje svaka tri mjeseca, prema preporuci povjerenstva za kontrolu bolničkih infekcija, a na prijedlog tima) napraviti probir svih bolesnika i osoblja na zahvaćenom odjelu (kategorija 2).

Dekolonizacija MRSA pozitivnih bolesnika i osoblja

Kliconoše MRSA (osobe koje su kolonizirane sojem MRSA u nosu, ždrijelu, probavnom sustavu i na vlažnim dijelovima kože i dijelovima bogatim žlijezdama lojnicama /pazusi, prepone, perineum, vlasište) prepoznate su kao rezervoar i izvor za širenje MRSA u bolnici. Također, u operiranih bolesnika, prethodno kliconoštvo MRSA značajno povećava rizik od postoperativne infekcije. Dekolonizacija kliconoša MRSA je eradikacija MRSA s mjesta na kojima se MRSA nalazi kao kolonizacijska flora. Uspjeh dekolonizacije nije potpun, u oko 25% slučajeva dolazi do rekolonizacije unutar 4 tjedna do 3 mjeseca. Infekcija rane mora se izliječiti prije postupka dekolonizacije, a ako bolesnik ima dugotrajni kateter (CVK, urinarni kateter), kanilu ili stomu, treba s dekolonizacijom pričekati dok se sva invazivna pomagala ne izvade. Istovremeno s dekolonizacijom, treba provoditi i dekontaminaciju bolesnikove okoline (odjeća, krevetnina, površine u sobi).

Stoga se dekolonizacija ne preporučuje u svakom slučaju kliconoštva, nego u posebnim slučajevima:

• u bolesnika koji se pripremaju za operativni zahvat

• ako lokalno povjerenstvo za bolničke infekcije preporučuje zbog daljnjeg liječenja bolesnika

• na odjelima visokog rizika u slučaju MRSA infekcije

• u uvjetima pojave epidemije MRSA infekcija.

Dekolonizacija osoblja potrebna je kad se sumnja odnosno utvrdi da je djelatnik – kliconoša uključen u prijenos MRSA na bolesnike, te na odjelima visokog rizika i pri pojavi epidemije.

U slučaju neuspjeha dekolonizacije, treba se savjetovati s timom za bolničke infekcije o eventualnom ponavljanju postupka dekolonizacije.

Dekolonizacija nosnog vestibuluma

Bolesnici koji nose MRSA u vestibulumu nosa primjenjuju uljnu otopinu mupirocina tri puta dnevno kroz pet dana lokalno, nanoseći pripravak u svaku nosnicu malim prstom. (kategorija 1b)

Dekolonizacija mupirocinom kombinira se s dekolonizacijom kože uporabom 4% klorheksidina (kategorija 2)

U slučaju neuspjeha dekolonizacije, ne preporučuje se ponavljati tretman mupirocinom. (kategorija 1a)

Dekolonizacija ždrijela

Lokalna primjena klorheksidina (klorheksidin glukonat 0,05%, ili odgovarajući komercijalni pripravak) za grgljanje može reducirati ždrijelno kliconoštvo. (bez preporuke)

Antibiotici se sistemski primjenjuju iznimno i ne preporučuje se ponavljanje takve primjene zbog brzog nastanka rezistencije na primijenjene antibiotike. Preporučuje se u bolesnika koji imaju izglede za brzi izlazak iz bolnice i u kojih se eradikacija smatra nužnom za daljnje liječenje prema prosudbi nadležnog liječnika te kod potrebe zaustavljanja epidemija bolničkih infekcija uzrokovanih MRSA. (kategorija 1b)

Sistemska terapija preporučuje se u kombinaciji s intranazalnim mupirocinom i dekolonizacijom kože. (kategorija 1b)

Preporučuje se oralna primjena sulfometoksazola s trimetoprimom i rifampicina ili doksiciklina i rifampicina, ovisno o in vitro osjetljivosti soja MRSA. Trajanje primjene je pet do sedam dana.

Rifampicin se primjenjuje 2×300 mg dnevno; djeca 20-40 mg/kg dnevno.

Sulfometoksazol s trimetoprimom primjenjuje se 2×960 mg dnevno; nema kliničkih ispitivanja u djece.

Doksiciklin se primjenjuje 2×100 mg, oralno. Ne primjenjuje se u djece. Kod nas je manja učestalost rezistencije na sulfometoksazol s trimetoprimom u odnosu na tetracikline, ali je uvijek potrebno imati in vitro rezultat prije primjene antibiotika.

Dekolonizacija kože

Dekolonizacija kože pranjem u otopini 4%-tnog klorheksidina dovodi do eradikacije kliconoštva na koži (kategorija 1a).

– Uobičajene mjere su pranje 4% otopinom klorheksidina kroz pet dana. Kožu navlažiti otopinom. Posebnu pažnju obratiti na pazuhe, prepone, perineum, bedra. Nakon pranja temeljito ispiranje vodom.

– Dva puta tjedno potrebno je oprati kosu antiseptičnom detergentom/šamponom koji sadrži klorheksidin.

– Učinak ovog postupka je kratkotrajan ukoliko je bolesnik dulje hospitaliziran. Nema preporuka o tome treba li nastaviti dekolonizaciju po otpustu iz bolnice.

Dekolonizacija kože otežana je u bolesnika s ekcemom, dermatitisom i drugim kožnim promjenama. Prilikom pokušaja dekolonizacije treba konzultirati dermatologa (kategorija 2)

U MRSA pozitivnih bolesnika prije operativnog zahvata moguće je također primijeniti pranje 4%-tnim kloheksidinom ali je istovremeno potrebna i kemoprofilaksa vankomicinom. (kategorija 2)

Dekolonizacija osoblja

Monoterapija mupirocinom preporučuje se kod pokušaja eradikacija kliconoštva MRSA iz nosa medicinskog osoblja. Monoterpija se ne preporučuje ako su prisutne lezije kože – u tom slučaju treba konzultirati dermatologa.

Osoblje izbiva s radnog mjesta tijekom procesa dekolonizacije u skladu s uputama lokalnog povjerenstva za bolničke infekcije. (kategorija 2)

Provjera uspješnosti dekolonizacije

Nakon provedene dekolonizacije bolesnika/osoblja, uspješnost se provjerava uzimanjem uzoraka brisa nosnog vestibuluma, ždrijela i perineuma te ostalih mogućih uzoraka, 3 puta u razmaku od 7 dana. (kategorija 2)

U slučaju neuspjeha dekolonizacije konzultirati Povjerenstvo za bolničke infekcije. (kategorija 2)

Kretanje MRSA pozitivnog bolesnika unutar bolnice

Infekcija/kolonizacija sojevima MRSA nije razlog zbog kojeg će se bolesniku uskratiti bilo koji dijagnostički/terapijski zahvati izvan odjela na kojemu boravi, ako za to postoje medicinski razlozi.

Bolesnik inficiran/koloniziran sojem MRSA treba se kretati po bolnici samo onoliko koliko je nužno. (kategorija 1b)

Pri tome se trebaju ispuniti sljedeći uvjeti:

– rane trebaju biti svježe previjene, pokrivene nepropusnim ovojem,

– bolesnik prethodno treba oprati ruke,

– bolesniku treba staviti masku, ako kašlje,

– ako se bolesnik prevozi na krevetu ili u kolicima treba ga pokriti čistom plahtom, koja pokriva i stranice kreveta/kolica,

– uporabljena kolica ili krevet treba nakon uporabe očistiti i dezinficirati uobičajenim bolničkim dezinficijensom,

– odlazak s odjela mora biti planiran i u dogovoru s odjelom na koji odlazi, mjere kontaktne izolacije moraju se provesti na oba odjela,

– bolesnik se ne smije zadržavati u čekaonici, po mogućnosti ide zadnji u danu na neku pretragu ili zahvat,

– po obavljenoj pretrazi/zahvatu, prostor na drugom odjelu se čisti i dezinficira.

Premještaj MRSA pozitivnog bolesnika u drugu ustanovu, otpust bolesnika

Infekcija/kolonizacija sojevima MRSA nije razlog zbog kojeg će bolesniku biti uskraćen premještaj u drugu zdravstvenu ustanovu, ako za to postoje medicinski razlozi.

U okviru premještaja bolesnika s MRSA infekcijom/kolonizacijom, bez obzira radi li se o bolničkoj infekciji ili onoj stečenoj drugdje, obvezno je jasno istaknuti u popratnoj zdravstvenoj dokumentaciji da bolesnik ima MRSA. (kategorija 1b)

Premještaj treba najaviti unaprijed.

Rizik za prijenos MRSA prilikom transporta u ambulantnim kolima nije velik. Pri tome treba obavijestiti osoblje u pratnji da se radi o bolesniku/kliconoši MRSA, bolesnik treba imati čistu plahtu, masku ako kašlje, a nakon završetka transporta treba obaviti rutinsko čišćenje vozila s dezinfekcijom. (kategorija 2)

Osoblje u pratnji ne mora nositi osobnu zaštitnu odjeću, ali mora dezinficirati ruke nakon kontakta s bolesnikom.

Po otpustu, uglavnom nema potrebe nastaviti s eradikacijom ako ona nije završena/uspjela tijekom hospitalizacije. Bolesnik i njegova okolina moraju biti obaviješteni o značenju MRSA (Dodatak 3). (kategorija 2)

Dovoljna količina osoblja, osobito u JIL-ovima

Dovoljan broj sestara različitih profila u odnosu na težinu bolesnika u određenom odjelu, bitan je činitelj u prevenciji širenja MRSA. (kategorija 1a). Svaka bolnica (služba) mora tom problemu dati najveći prioritet.

Ako dođe do pojave epidemije, tada je nužno povećati broj sestara na odjelu. (kategorija 2)

POSTUPAK U SLUČAJU EPIDEMIJE MRSA U BOLNICI (sve kategorija 2)

Epidemija MRSA je pojava dva ili više slučaja povezana u vremenu i prostoru (odjel, bolnica – ovisno o pojedinačnom slučaju). Ako se radi o bolnici u kojoj je MRSA endemičan, epidemijom se smatra porast bolesnika iznad prosječne vrijednosti incidencije MRSA.

Prilikom epidemije MRSA preporučuje se odmah ustanoviti tim za praćenje epidemije (koji se sastoji od osobe za kontrolu bolničkih infekcija, osobe sa zahvaćenog odjela te ako je potrebno i nadležnog epidemiologa). Tim će poduzeti sljedeće korake:

1. potvrditi postojanje epidemije

2. detaljno opisati postojeće slučajeve, u odnosu na mjesto, vrijeme i osobu

3. napraviti epidemijsku krivulju i postaviti hipotezu o izvoru i načinu širenja

4. poduzeti hitne protuepidemijske mjere

5. napraviti skrining bolesnika i osoblja

6. ako nije moguće drugačije zaustaviti epidemiju, treba zatvoriti odjel za nove prijeme, ukoliko je to organizacijski provedivo

7. donijeti zaključke o epidemiji, te preporuke o sprečavanju daljnjeg širenja odnosno nastanka nove epidemije.

Postupak u bolnici u kojoj MRSA nije endemičan

Pri pojavi epidemije MRSA infekcije napraviti skrining svih bolesnika koji su bili u kontaktu, kao i osoblja na odjelu. U svih pozitivnih bolesnika/osoblja provesti dekolonizaciju prema ranije opisanom postupku. Nakon završetka epidemije razmotriti skrining bolesnika prilikom prijema, osobito na odjele visokog rizika.

Postupak u bolnici u kojoj je MRSA endemičan

Epidemija se u bolnici u kojoj je MRSA endemičan otkriva kontinuiranim praćenjem te odstupanjem od prosječne stope MRSA infekcija. U slučaju odstupanja, postupa se jednako kao što je prethodno opisano. Nakon završetka epidemije postupiti prema rizičnosti odjela kako slijedi.

Postupak na odjelima različitog rizika u bolnici u kojoj je MRSA endemičan

A/ PODRUČJA VISOKOG RIZIKA:

Jedinice intenzivnog liječenja, kardiokirurgija, odjeli za opekline, ortopedski i traumatološki

odjeli, transplantacijski odjeli, odjeli za dijalizu.

Postupak NAKON JEDNOG SLUČAJA

• skrining svih bolesnika i cjelokupnog osoblja u periodu zajedničkog boravka

• izolacija svih kliconoša i inficiranih bolesnika

• liječenje/dekolonizacija bolesnika, dekolonizacija kliconoša među bolesnicima i među osobljem

• razmotriti mogućnosti skrininga kod prijema za nove bolesnike

B/ PODRUČJA SREDNJEG RIZIKA: opći kirurški odjeli, urološki odjeli, neonatalni odjeli.

Postupak NAKON JEDNOG SLUČAJA

• izolirati i liječiti bolesnika

Postupak NAKON VIŠE OD JEDNOG SLUČAJA

• skrining svih bolesnika u periodu zajedničkog boravka

• izolacija svih kliconoša i inficiranih bolesnika

• liječenje bolesnika, dekolonizacija kliconoša među bolesnicima

C/ PODRUČJA NISKOG RIZIKA: drugi ne-kirurški odjeli

Postupak NAKON JEDNOG SLUČAJA

– izolacija i liječenje prvog i svih daljnjih bolesnika

LIJEČENJE BOLESNIKA S MRSA INFEKCIJOM

Infekcije kože i potkožnog tkiva

Liječenje impetiga i furunkula

Za liječenje impetiga i furunkula nisu donesene preporuke (prevalencija MRSA iznimno mala u ovih infekcija). (kategorija 2)

Liječenje vrijeda

Kolonizacija je češća nego infekcija (vidjeti postupak dekolonizacije, ako je potrebno). Liječenje vrijeda je indicirano ako postoji celulitis, osteomijelitis (per continuitatem) ili bakterijemija. Tada liječiti prema dolje navedenim preporukama. (kategorija 2)

Liječenje celulitisa

Glikopeptidi (vankomicin 1 g iv. svakih 12 sati ili teikoplanin 200-400 mg iv. 1x dnevno. Linezolid (600 mg dnevno svakih 12 sati) posebno ako je dokazana i bakterijemija. Daptomicin 1×6 mg/kg intravenski.

Tigecyclin bolus 100 mg, a zatim 50 mg iv. 2x na dan. Tigecyclin treba primijeniti kod miješanih infekcija gram-negativnim uzročnicima, izuzev Pseudomonas. (kategorija 1a)

Tetracikline treba rabiti u odraslih (doksiciklin 2×100 mg p.o. dnevno, 5-10 dana), ako je soj osjetljiv in vitro, osim ako su infekcije tako teške da nose visok rizik bakterijemije ili endokarditisa. (kategorija 1b)

U infekcijama koje su rezistentne na monoterapiju, mogu se koristiti kombinacije antibiotika (glikopeptidi i rifampicin, glikopeptidi i trimetoprim-sulfometoksazol, sulfometoksazol-trimetoprim i doksiciklin) samo kad su ti antibiotici aktivni in vitro (prema antibiogramu). (kategorija 2)

Ako je MRSA osjetljiv na makrolide i linkozamide, preporučuje se izbjegavati eritromicin u liječenju zbog brzog razvoja rezistencije. U tom slučaju može se koristiti klindamicin (300-450 mg p.o. 3x dnevno). (kategorija 2)

Infekcije vezane uz venski put ili kateter

Ako je infekcija blaga (samo eritem na izlaznom mjestu katetera), potrebno je ukloniti venski put (ili kateter) i dati peroralnu antimikrobnu terapiju. Parenteralno antimikrobno liječenje nije potrebno. (kategorija 1b)

Liječenje nije potrebno kod kolonizacije CVK.

Ako je infekcija teška (gnojna sekrecija, celulitis, induracija, infekcija kateterskog kanala, sistemska infekcija – sepsa), valja hitno ukloniti venski put, odnosno kateter i indicirana je parenteralna antimikrobna terapija (glikopeptidi) ili ostali ranije navedeni stafilokokni lijekovi. (kategorija 1b)

Liječenje specifičnih kirurških infekcija

Infekcije kirurške rane: površna i duboka incizijska infekcije

Kirurška rana se poslije operativnog zahvata može kolonizirati sojem MRSA, ako je bolesnik bio otprije kliconoša, ili ako je MRSU stekao u bolnici.

U slučaju nalaza MRSA u brisu rane, bez općih znakova infekcije, samo uz prisutnost serozne sekrecije iz rane ili/i crvenila samo oko šava, ne treba liječiti antibiotikom, nego samo prilikom previjanja ranu očistiti sterilnom fiziološkom otopinom.

Nakon zacjeljenja rane, ako je indicirano, provesti dekolonizaciju MRSA u bolesnika.

Površnu incizijsku infekciju rane nije potrebno liječiti antibioticima, a duboka se incizijska infekcija rane liječi kao i celulitis.

Vaskularne proteze

MRSA je česti uzročnik infekcija vaskularnih proteza, koje dovode do okluzije proteze, pseudoaneurizme, i u krajnjem slučaju mogu dovesti do gubitka ekstremiteta i smrti. S obzirom na to, valja razmotriti primjenu vankomicina u profilaksi zahvata kod kojih se ugrađuju alogene proteze prema lokalnim preporukama o provođenju kemoprofilakse, ovisno o prevalenciji infekcija u ustanovi (odjelu).

U preoperativnoj pripremi takvih bolesnika preporučuje se provjeriti MRSA status i provesti preoperativnu dekolonizaciju bolesnika.

Vaskularne proteze impregnirane rifampicinom su učinkovite u prevenciji infekcija uzrokovanih koagulaza-negativnim stafilokokima, no nisu učinkovite u prevenciji MRSA-infekcija.

Infekcije zglobnih proteza

Kod akutnih infekcija (infekcija unutar 2 tjedna od kirurškog zahvata) indiciran je rani kirurški zahvat – obično revizija operacijskog polja uz zatvorenu protočnu drenažu (najčešće unutar 48h od pojave znakova infekcije) te sistemska antimikrobna terapija. Antimikrobno liječenje treba provoditi najmanje 6 tjedana (od toga 2-4 tjedna parenteralno).

Kod kroničnih infekcija indiciran je kirurški debridement, uklanjanje proteze, cementa i sekvestara, zatvorena protočna drenaža te sistemska antimikrobna terapija. Antimikrobno liječenje treba provoditi 6-12 mjeseci (od toga najmanje 6 tjedana parenteralno).

Od antimikrobnih lijekova indicirani su glikopeptidi (vankomicin ili teikoplanin). (kategorija 2)

Kod neuspjeha monoterapije, mogu se koristiti i kombinacije dva dolje navedena agensa, ako je soj osjetljiv in vitro na oba lijeka: rifampicin (300 mg po. svakih 12 sati), ciprofloksacin (2×750 mg po. ili 2×400 mg i.v.), sulfometoksazol-trimetoprim (960 mg p.o. svakih 12 sati). (kategorija 2)

Klindamicin se može koristiti peroralno za liječenje sojeva osjetljivih na eritromicin (450 mg 3 x na dan). U teških infekcija doza klindamicina se može povisiti na 900 mg 3 x na dan iv. (kategorija 1b)

Osteomijelitis

Lijek prve linije za liječenje osteomijelitisa uzrokovanog s MRSA je vankomicin (2×1 g iv.) ili zbog bolje podnošljivosti teikoplanin ( 1 x 800 mg svakih 12 sati prve tri doze, a zatim 1 x 200-400 mg jednom na dan iv. ili im.). U slučaju nepodnošljivosti glikopeptida može se primijeniti daptomicin (1×6 mg/kg iv.). Linezolid i tigecyclin su bakteriostatski lijekovi. Primjena linezolida ograničena je pojavom neželjenih učinaka u slučaju potrebe dužeg liječenja, a farmakokinetika tigecyclina u kostima je nepouzdana. Liječenje je dugotrajno, najmanje 4-6 tjedana. U slučaju infekcije oko koštanih implantata i nemogućnosti njihove zamjene značajno dugotrajnije, vrlo mukotrpno liječenje.

Infekcije mokraćnog sustava

Izolacija MRSA iz urina može biti povezana s kontaminacijom urinarnih katetera, cistitisom, infekcijom gornjih dijelova mokraćnog sustava, a može biti i posljedica prolaska MRSA iz krvi u urin. Zbog toga je potrebna temeljita prosudba bolesnika s izoliranim MRSA iz urina kako bismo primijenili optimalan terapijski pristup. Velika greška je propustiti dijagnozu sistemske infekcije (sepsa, endokarditis) kod bolesnika s MRSA bakteriurijom. Liječenje kompliciranih infekcija mokraćnih putova provodi se glikopeptidima (vankomicin ili teikoplanin) ili daptomicinom. (kategorija 2)

Asimptomatska bakteriurija

Asimptomatsku bakteriuriju ne treba liječiti. Promijeniti urinarni kateter i pratiti intenzitet upalnog odgovora. Liječiti samo u slučajevima u kojima se i inače liječi asimptomatska bakterijurija (vidi ISKRA preporuke o liječenju UTI).

Cistitis

Mali su izgledi za eradikaciju infekcije kod kateteriziranog bolesnika. Antistafilokokni lijek primijeniti tek nakon završene bakteriološke dijagnostike (kultura, antibiogram). U slučaju in vitro osjetljivosti prednost imaju tetraciklini (doksiciklin, 2×100 mg). Alternativna terapija su sulfometoksazol s trimetoprimom (2×960 mg po.) i nitrofurantoin (1×100 mg po.). (kategorija 2)

Sepsa (bakterijemija)

Vankomicin 2×1 g najmanje kroz 14 dana ili teikoplanin (1 x 400-800 mg na dan). (kategorija 1a)

Također je moguće primijeniti linezolid (2×600 mg na dan) ili daptomicin (1×6 mg/kg na dan).

Kod bakterijemije povezane s primjenom centralnih venskih katetera (CVK) obvezatno ukloniti/promijeniti CVK. (kategorija 1a). U ne-neutropeničnih bolesnika može biti dovoljno ukloniti CVK bez antimikrobnog liječenja.

Liječenje nije potrebno kod kolonizacije CVK.

Medijastinitis

Liječenje medijastinitisa je u prvom redu kirurško. Medikamentozno liječenje sastoji se od davanja glikopeptida (vankomicina ili teikoplanin) tijekom 4 – 6 tjedana (kategorija 1a). U slučaju nastanka preosjetljivosti daje se linezolid 2 x 600 mg iv./po. na dan (kategorija 2)

Endokarditis

Endokarditis prirodnih valvula

Vankomicin 2 x 1 g na dan iv. ili teikoplanin (1 x 400-800 mg na dan) kroz 4 – 6 tjedana (kategorija 1a). U slučaju nastanka preosjetljivosti daptomicin 1 x 10 mg na dan kod desnostranog endokarditisa. (kategorija 2)

Kod nepokretnih bolesnika moguća je kontinuirana primjena vankomicina (2 g /24 sata) čime se osiguravaju pouzdaniji farmakokinetički/farmakodinamički odnosi.

Posebnu pažnju treba obratiti na pojavu heterogeno rezistentnih VISA sojeva (MIK >2 mg/L). U tim slučajevima preporučuje se primjena jedinog baktericidnog dostupnog lijeka daptomicina (8-12 mg/kg). (kategorija 2)

Endokarditis umjetnih valvula

Glikopeptidi (vankomicin ili teikoplanin) u kombinaciji s rifampicinom 3 x 300 mg na dan po. (kategorija 1a)

Kod nepokretnih bolesnika moguća je kontinuirana primjena vankomicina (2 g/24 sata) čime se osiguravaju pouzdaniji farmakokinetički/farmakodinamički odnosi).

Posebnu pozornost treba obratiti na pojavu heterogeno rezistentnih VISA sojeva (MIK > 2 mg/L). U tim slučajevima preporučuje se primjena jedinog baktericidnog dostupnog lijeka daptomicina (8-12 mg/kg). (kategorija 2)

Nakon smirivanja simptoma sepse ili ranije, potrebna je zamjena zalistaka, ako ne postoje kontraindikacije za operativni zahvat.

Infekcije dišnog sustava

Infekcije gornjeg dijela respiratornog trakta uzrokovane s MRSA (npr. sinusitis) su rijetke i javljaju se uglavnom u bolesnika nakon operativnih zahvata uha, grla ili nosa ili pak u zdravstvenog osoblja. Preporučuje se liječenje nekim ne-glikopeptidnim antimikrobnim lijekom, a prema nalazu testova osjetljivosti. (kategorija 2)

Infekcije donjeg dijela respiratornog trakta uzrokovane s MRSA mogu se javiti u bolesnika s bronhiektazijama, bilo koje etiologije uključujući i cističnu fibrozu. Nema dokaza da je potrebno liječiti odrasle bolesnike s bronhiektazijama ili kroničnom opstruktivnom bolesti pluća s nalazom MRSA-e jer je teško razlikovati kolonizaciju od infekcije. Ako je potrebno liječenje, valja razmotriti mogućnost liječenja tetraciklinima, ili kloramfenikolom (ako je soj in vitro osjetljiv). (kategorija 2)

Pri liječenju pneumonije valja biti siguran da se radi o infekciji uzrokovanoj s MRSA, a ne kolonizaciji.

MRSA je često uzročnik kolonizacije ili infekcije u bolesnika na strojnoj ventilaciji. Nalaz MRSA u aspiratu traheje vrlo je nepouzdan (kolonizacija ili kontaminacija). Nalaz MRSA u BAL-u je pouzdaniji, ali ne mora značiti uvijek infekciju. Vjerojatno se radi o infekciji ako je broj MRSA kolonija u 1 ml BAL-a ≥10⁵4

Kolonizacija s MRSA se ne liječi, a pneumoniju treba liječiti prema osjetlljivosti uzročnika. Sigurnu infekciju s MRSA treba liječiti linezolidom (2 x 600 mg na dan) ili glikopeptidima (vankomicin ili teikoplanin). (kategorija 1a)

Infekcije središnjeg živčanog sustava

Vankomicin 2-3 x 1 g iv. kroz 14 dana.

Kod bolesnika sa ‘shunt’ meningitisom ili ventrikulitisom vankomicin 2-3 x 1 g iv. u kombinaciji s rifampicinom 3-4 x 300 mg po. Vankomicin se može primijeniti i intraventrikularno 20 mg. Efikasnost primjene rifampicina nije u potpunosti razjašnjena. ‘Shunt’ treba ukloniti odnosno promijeniti.

Kod primjene deksametazona preporučljivo je primijeniti kombinaciju rifampicina zbog bolje penetracije vankomicina u likvor.

Kod apscesa mozga primjenjuje se isto vankomicin 2-3 x 1 g, ali trajanje liječenja je najmanje 6 tjedana.

U slučaju nastanka preosjetljivosti linezolid 2 x 600 mg iv./po. (kategorija 2)

Infekcije oka

Površne infekcije oka mogu se liječiti lokalnom primjenom kloramfenikola, ili gentamicina (kategorija 1b). Nema dovoljno dokaza za preporuku o specifičnoj terapiji dubokih infekcija oka (bez kategorije, neriješeno područje).

Perioperativna antimikrobna profilaksa u bolesnika koloniziranih ili inficiranih sa MRSA (kategorija 2)

Perioperativna antimikrobna profilaksa provodi se vankomicinom kao monoterapija ili u kombinaciji s drugim antibioticima aktivnim protiv drugih potencijalnih patogena. Daje se vankomicin 1 g, u infuziji tijekom 60 minuta, infuzija treba završiti 1 sat prije zahvata.

U ortopedskoj kirurgiji provodi se profilaksa i teikoplaninom (400 mg iv. prije indukcije anestezije).

Antimikrobna profilaksa usmjerena protiv MRSA preporučuje se i za:

1. bolesnike koji imaju MRSA kolonizaciju ili infekciju u anamnezi unutar jedne godine, bez dokumentirane eradikacije,

2. bolesnike hospitalizirane više od 5 dana prije operacije u odjelima s visokom incidencijom MRSA infekcija (više od 10%), odnosno visokom incidencijom MRSA (više od 30%), osobito ako idu na veći kirurški zahvat,

3. bolesnike koji nisu došli od kuće, već iz drugih bolnica ili domova za starije i nemoćne osobe, s visokom prevalencijom MRSA (10-30%),

4. bolesnike alergične na peniciline i cefalosporine (anafilaktički šok ili urtikarija u anamnezi)

DODATAK 1. UPITNIK ZA KONTROLU PROCESA PREVENCIJE ŠIRENJA MRSA

Napomena:

Ovaj dio trebao bi se provoditi kroz određeni vremenski period kako bi se promatranjem zapazilo što je više moguće praktičnih elemenata u radu

Datum………….Odjel………………….Osoba koja obavlja izvid…………………

Odgovori: Da Ne Nije primjenjivo Komentar

1. Na odjelu postoji protokol za postupak s bolesnikom inficiranim /koloniziranim s MRSA, dostupan u svakom trenutku

2. Zdravstveni djelatnici poznaju postupak s bolesnicima inficiranim/koloniziranim s MRSA 3. Mjere izolacije moguće su u prostoru bolesničkog odjela

4. U slučaju izolacije bolesnika, provode se odgovarajuće mjere zaštite u skladu s lokalnim postupnikom

5. Kod ulaska u prostor izolacije pripremljena je zaštitna odjeća

6. U prostoru izolacije osiguran je odgovarajući prostor za higijenu ruku

7. Alkoholni dezinficijens postavljen je na ulazu u prostor

8. Alkoholni dezinficijens postavljen je na izlazu iz sobe

9. Alkoholni dezinficijens postavljen je na krevetu bolesnika

10 U prostoru izolacije nalaze se samo nužno potrebni predmeti

11. Predmeti koji se ponovo koriste i postoji mogućnost kontaminacije određeni su samo za upotrebu kod bolesnika u izolaciji

12. Odgovarajući informacijski letci omogućeni su za bolesnike s infekcijama koje uzrokuje MRSA

13. Jasna uputstva za osoblje i posjetitelje su na vidljivom mjestu

14. Posjetiocima se savjetuje da nije nužno rutinski nositi zaštitnu odjeću, ali je nužno dezinficirati ruke prije izlaska iz prostora izolacije

15. Upotrebljeno rublje, otpad i sl. odstranjuje se što je prije moguće iz prostora izolacije

16. Osoblje koje održava higijenu prostora upoznato je s lokalnim postupnikom i procedurom za čišćenje prostora izolacije

17. Poseban je pribor za čišćenje predviđen i u upotrebi samo za prostor izolacije

18. Mjere izolacije prekidaju se kada više ne postoji potreba za njima

19. Na odjelu postoji propis o obavješćivanju drugih odjela ili bolnica, ako se premješta pozitivni bolesnik

DODATAK 1.a) FORMULAR ZA KONTROLU POSTUPKA S MRSA POZITIVNIM BOLESNIKOM (u primjeni u Kliničkom bolničkom centru Zagreb)

PODACI O SMJEŠTAJU BOLESNIKA/ BROJ SOBE

ZASEBNA SOBA  DA  NE KOHORTIRANJE  DA  NE

AKO JE S DRUGIM BOLESNICIMA, IMENA I PREZIMENA (broj bolesnika):

__________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________

__________________________________________________________________________
__________________________________________________________________________

OZNAKA IZOLACIJE NA VRATIMA  DA  NE

UMIVAONIK  DA  NE

SANITARNI ČVOR  DA  NE

DEZNIFICIJENS ZA PRANJE RUKU U SOBI  DA  NE

DEZINFICIJENS ZA UTRLJAVANJE U SOBI  DA  NE

PAPIRNATI RUČNICI  DA  NE

HIGIJENA OKOLINE

VREĆA ZA ODLAGANJE KONTAMINIRANOG RUBLJA S OZNAKOM:

 DA  NE

DEZINFEKCIJA PROSTORA (PODOVI ZIDOVI):

 DA  NE

KOJIM DEZINFICIJENSIMA ______________________________________

DEZINFEKCIJA BOLESNIČKOG KREVETA:

 DA  NE

KOJIM DEZINFICIJENSIMA ______________________________________

PROVEDENA ZAVRŠNA DEZINFEKCIJA  DA  NE

POTREBAN PRIBOR U BOLESNIČKOJ SOBI:

TLAKOMJER  DA  NE

TOPLOMJER  DA  NE

STETOSKOP  DA  NE

HIGIJENSKI PRIBOR  DA  NE

POTREBAN PRIBOR U BOLESNIČKOJ SOBI U SVRHU IZOLACIJE:

OGRTAČ  DA  NE

RUKAVICE  DA  NE

MASKE  DA  NE

BOLESNIK JE UPOZNAT S POSTUPCIMA IZOLACIJE:

 DA  NE

TKO JE BOLESNIKU DAO INFORMACIJE O IZOLACIJI___________________

BOLESNIKOVI POSJETITELJI UPOZNATI S POSTUPCIMA IZOLACIJE:

 DA  NE

UZIMANI SU BRISEVI DRUGIM BOLESNICIMA:

 DA  NE

IME I PREZIME, VRSTA UZORKA, DATUM UZIMANJA:

_______________________________________________________________________

_______________________________________________________________________

_______________________________________________________________________

ZDRAVSTVENI DJELATNICI SE PRIDRŽAVAJU MJERA IZOLACIJE:

 DA  NE

OPASKE:______________________________________________________________

_______________________________________________________________________

_______________________________________________________________________

DODATAK 2. INDIKATORI RAŠIRENOSTI MRSA

Povjerenstvo za bolničke infekcije MZSS RH kao dio godišnjeg izvješća o bolničkim infekcijama predvidjelo je (i za 2006. godinu i sakupilo) tražiti sljedeće podatke, koji mogu poslužiti kao indikatori raširenosti MRSA

1. ukupni broj MRSA/1000 bolesničkih dan

2. broj infekcija MRSA/1000 bolesničkih dana

3. broj kolonizacija MRSA/1000 bolesničkih dana

4. broj MRSA/100 bolesnika u aktivnom screening-u

5. postotku MRSA od ukupno izoliranih Stapylococcus aureus u bolnici

6. postotak MRSA od ukupno izoliranih Staphylococcus aureus iz hemokultura.

DODATAK 3. OBAVIJEST ZA BOLESNIKA